Imamo epidemiju debljine, a Vlada štiti cijenu carskog mesa i ulja.
O svemu razgovaram s liječnicom koja u Zavodu za javno zdravstvo vodi Odjel za promicanje tjelesnog zdravlja. U studiju pozdravljam Sanju Musić Milanović.
Hajdemo krenuti s nečim optimističnim - predstavili ste nekidan rezultate vašeg projekta živjeti zdravo. Neke su se stvari zadnjih godina popravile - po pitanju tjelesnog i po pitanju prehrane?
Godine 2060. bit ćemo na 3,5 posto BDP-a ili, da prevedemo u eure, na 5,5 ili 5,7 milijardi eura troška ako stvar ne zaustavimo.
U ovom ste projektu pokazali da su se dogodile neke pozitivne stvari?
Tako je. Projekt je prilično star i vrijeme je da se nešto dobro pokaže. Počeli smo 2002. godine. Ali dio o kojem razgovaramo je financirano zadnjih 6 godina, projektne aktivnosti iz Europskog socijalnog fonda i čemu je došao kraj.
Kad radite mislite si 'nisi napravio ovo ili to'.
Ali kad podvučemo crtu, možemo biti zadovoljni.
U svakoj županiji izgradili smo jedan međugeneracijski park i jednu hodačku stazu. Jako sam ponosna što smo u Splitsko-dalmatinskoj županiji postavili prvu klupu za dojenje koje promičemo.
Bavimo se, ne samo tjelesnim, nego i mentalnim te spolnim zdravljem. Tako smo bili u 25 posto srednjih škola u svim županijama i educirali o spolnom zdravlju, a u 30 posto škola sad ima barem jedan djelatnik koji je prošao edukaciju i koji je osposobljen da barem uoči depresivne simptome te pruži prvu pomoć djeci jer se bavimo se i mentalnim zdravljem.
Što je strašano puno u odnosu na 2017.
A kad govorimo o tjelesnom zdravlju i prevenciji debljine, tu smo postigli čaki bolje rezultate jer 45 posto škola koristi naše jelovnike.
Imamo nutricionistkinju koja svaki tjedan usklađuje s nacionalnim smjernicama i nudi napravljene jelovnike. I počeli smo lani educirati kuhare. Sad imamo 17 posto škola educirane kuhare, jako je lijepi odaziv.
Najveće rezultate postigli smo na području zdravstvene i tjelesne kulture. Mi smo 1120 škola opremili poligonima. Ja znam da to nisu dvorane, ali poligon je sredstvo koje može prilično dobro zamijeniti dvoranu kad je nema.
Možda me najviše iznenadio podatak da su deblja djeca koja žive uz more nego na kopnu. Ništa riba, ništa lešo?
To je nevjerojatan podatak i uvijek se sama iznenadim. Najvitkiji su sjevernjaci, a najdeblji Mediteranci.
Trebalo bi biti obrnuto. Mediteranska prehrana naprosto se ne konzumira.
Proces westernizacije stigao je na Mediteran. XXL porcije i sve što ide uz to i sjedilački način života s igricama.
Zašto smo europski prvaci u deblji, da smo baš među svima mi najgori?Je li to previše pekare, u čemu je naš problem?
Nismo baš najgori, dijelimo prvo mjesto s Malton ali oni su 1A, a mi 1B i zato smo malo bolji. Imaju više debljine, a mi više prekomjerne tjelesne mase.
Debljina nije ničiji izbor. Ima 12 godina da je u časopisu "Lancetu" napisano da je debljina normalan odgovor normalnog pojedinca na abnormalno "obesogeno" okruženje koje te tjera da puno konzumiraš, a manje trošiš.
Mi u Hrvatskoj zapravo živimo u izrazito "obesogenom" (obesity eng. debljina) okruženju koje te tjera da jako puno konzumiraš, a jako malo trošiš.
Kultura kretanja je takva da se sve manje krećemo, iako kad stavljamo na vagu puno više unosi unos. Kultura hranjena je takva da se sve vrti kod nas oko hrane-
Ali kultura hrane je takva da se uz sve jede kruh, uz tjesteninu i krumpir, meso kao da radiš u polju?
Naš najveće problem je, kod odrasle populacije, su suhomesnati proizvodi.
Sve je socijalno determinirano i debljina, kao i prehrambene navikle. Ali socijalno nije determinirano su suhomesnati proizvodi.
Bez obzira imate li mala velika primanja, niže ili visoko obrazovanje, oko 67 do 70 posto odraslih svaki dan konzumira suhomesnate proizvode.
U svibnju ste imali posjetu prvih dama, tada je španjolska kraljica Leticia rekla da je pretilost simptom nejednakosti, odnosno siromaštva.
To je izrazito socijalno determinirano, najveći udio problema debljine je kod najmanje obrazovanih i s najmanjim prihodima, a problem je najmanji kod bogatijih i kod višeobrazovanih.
Onda to može biti samo gore jer prema sadašnjim podacima živimo u doba inflacije i nenormalnih cijena, u godini dana voće je skuplje 17 posto, povrće 25 posto. Kako onda se zdravo hraniti u doba inflacije?
Teško. Ali to je problem koji moramo sveobuhvatno rješavati. Mjere fiskalne politike su iznimno važne, oporezivanje je namirnica koje imaju preveliki udio šećera, soli.
Radimo li to u dovoljnoj mjeri?
Nažalost, ne. To nije jednostavno za riješiti. Da to može riješiti resor zdravstva, već bi se to riješilo. Nismo mi izoliran slučaj, otok u Europi. Problem postoji u svi zemljama, posebno mediteranskim.
Mene kao suprugu predsjednika, nekako me se bolje čuje pa da onda to iskoristim za nešto dobro.
Ako se mene bolje čuje, vjerojatno se bolje čuje i prvu damu bilo koje druge zemlje. Pitala sam Svjetsku zdravstvenu organizaciju s kojom blisko surađujem da probamo organizirati summit i malo priču dići na višu političku razinu. To nije problem samo zdravstvenog resora.
Donijeli ste deklaraciju, je li tako?
Donijeli smo Zagrebačku deklaraciju, koja je prošla kroz 53 zemlje i usuglašavanje u tim zemljama.
Time je to postao dokument prihvaćen u tim zemljama. Uvijek kažem da dok ministar financija ne osvijesti da je debljina skupa stvar i dok ne krene ulagati u prevenciji debljine, brojnim aktivnostima u raznim resorima, multisektorski, dotle teško ćemo to zaustaviti.
Kad ste spomenuli ministra financija, što kažete na to da je Vlada zamrznula cijene ulja, šećera, brašna, carskog mesa, mljevene svinjetine? Jesu to stvari koje trebamo jesti?
To je osnovni paket.
Jesmo li trebali zamrznuti cijenu riže i kelja?
Ja bih. I voća i povrća. Time se šalje poruka kako bi prehrana trebala izgledati. Fiskalnim mjere ne mogu biti izolirane, one također šalju neku poruku. Recimo kako bi trebao izgledati zdrav tanjur?
Ja možda neću reći najbolji primjer ali dat ću dva - možda netko može smisliti bolji.
Ne mora nužno biti zdrava prehrana jako skupa. Recimo kilogram srdela. Znam ja da ne mogu svi doći do srdela i da postoji lovostaj.
Ali kad ih ima, kila je duplo jeftinije od pizze. Mi u Hrvatskoj imamo zdravstveno ispravnu vodu, pa idemo je piti.
Sigurno je jeftinije od zaslađenog napitka kojeg možemo kupiti. Brojne mjere koje se danas na briznu spomenuli ušle su u Zagrebačku deklaraciju koja je zajednički dokument za sve zemlje u Europi.
Ovim sam namjerno stavila broš koji je simbol slova "O", kao obesity ili debljina na engleskom.
Broš su nosile prve dame. One su imale žute kravate, to je boja prevencije debljine. O kao mreža, krug na europskoj razini. Samo ako udružimo snage, svi resori, a to se može tek kad postoji politička volja i kad se cijela priča digne na međuresornu razinu, onda ćemo moći napraviti pomak.
Spremate li se na još jedan mandat prve dame?
Debelo ste otišli u drugu polovici 2024. godine, a ja živim "pomalo". Dan za danom, tjedan za tjednom pa jedino što se u ovom trenutku mogu malo dugoročnije predvidjeti jest da spremam nove projekte aktivnosti.
