Kada u Italiji najave da će tjestenina poskupiti 43 centa, Talijani prijete prosvjedom. Tako je bilo prije dvije godine. I nije to prvi put da se bune. 2007. kada su im za 20 posto digli cijenu najvažnije namirnice - oni su rekli - ne može.
"Bez paste ne možeš, to je osnovno, i zato se nešto dogodio. Udruge za zaštitu potrošača su se digle na noge, bojkotirali smo te proizvođače i trgovine u kojima je pasata bila skuplja", rekao je Talijan u Hrvatskoj Fabrizio Cancedda.
Tjestenina, kava i Serie A - za to se u Italiji izlazi na ulice kaže nam Fabrizio. Ni on tada nije kupovao tjesteninu, pravio ju je kod kuće - zamislite, to isto radi nekada i u Hrvatskoj jer ne može vjerovati da je kod nas pasta skuplja za 50 posto nego u Italiji. I da nitko ne reagira. Kod kuće je pio i espresso kada su u Italiji htjeli dignuti cijene kave.
"Brzo su to riješili smanjili su cijene na ono kako je bilo prije. Nakon eura su sve cijene išle gore, svega, osim kave u kafićima, to je ostalo isto. To smo uspjeli. Sve drugo je poskupjelo, ali to ne", kaže Fabrizio.
A u Hrvatskoj nema pobune
I zato još uvijek kod njih kavu možete popiti za manje od eura. Ali ajmo mi na Hrvatsku. U usporedbi s cijelom Europom cijene su nam najviše rasle. A pobune nigdje.
"Kada bi ljudi konsenzusno odlučili da će izbjegavati u određenom roku kupnju određenih proizvoda, usluga, to bi sigurno suzbilo inflaciju, odnosno inflacija bi opala. Ali to bi usporilo ekonomski rast. Mi ovdje biramo između ekonomskog rasta i suzbijanja inflacije", rekao je ekonomski analitičar Petar Vušković.
A mi biramo kukanje i tihi, tu i tamo individualni prosvjed.
"Svaki dan idem u dućan, vidim što je povišeno i onda to ne kupim. Kupit ću za pet dana, a dotad ću nešto drugo jest", rekao je Ante Dumenčić iz Zagreba.
"A evo ja izbjegnem. Nisam ništa sad kupila", rekla je Zdenkica Brusić iz Zagreba.
"Bojkotirati trgovine, je li to moguće?" "Pa teško. Najbolje držat svoje kokoši i kupovat kod seljaka", rekao je Dario Ištuk iz Njemačke.
"To bi država trebala riješiti. Nije do nas. Vrlo jednostavno", rekao je Ladislav iz Zagreba.
Država, odnosno ministar gospodarstva kaže da moramo sankcionirati one koji neopravdano dižu cijene. Danas predsjednik Sabora Gordan Jandroković poručuje: "Nisam ja taj koji će upućivati građane gdje kupovati, međutim Udruge za zaštitu potrošača bi trebale puno oštrije ukazivati na te probleme".
'Rezultat u Hrvatskoj nula'
A nije baš da ne ukazuju. Problem je kako nam kažu, što se ljudi baš i ne odazivaju na takve pozive.
"To kod nas ne funkcionira. Naši ljudi se ne odazivaju. Nas zovu hoćemo li nešto organizirati, mi kažemo hoćemo, mi zovemo pa hoćete doći, a oni - pa nećemo ajdete vi. Tko smo to mi? Svi smo mi potrošači. Mi smo jednom bili pozvali u 11. mjesecu kada je Dan nekupovanja, radi eksperimenta smo im rekli, ajde danas ništa nećemo kupovati. Pa je rezultat bio nula", rekla je predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević.
Akcije dakle nema, osim kad je u trgovini. Talijani su uspjeli spustiti cijenu tjestenine i kave, prosvjedom su prijetili Grci kada su im skočile cijene mliječnih proizvoda, peticije su pisali Francuzi zbog shrinkflacije, žestoko su se bunili i Nijemci i Austrijanci.
"U Austriji je sud presudio da ne može biti da ambalaža napolitanki bude 500 grama, a unutra je 300 grama. Sud je rekao da ne može tako", dodala je Knežević.
Dakle, možda je vrijeme da učimo od drugih. Jer samo zamislite što bi bilo u Italiji kada bi tjesteninu plaćali kao mi.
