Zamislite da dolazite iz Meksika i onda morate naučiti padeže, razumjeti sve te genitive, akuzative, instrumentale, razmišljati koji sada ide od sedam padeža, je li glagol pravilan ili nije.
Naši sugovornici sve su to prošli kao doseljenici u Hrvatskoj.
„Kad sam došao drugi dan, bio sam na nekoj fešti i tu su bile tri, četiri cure i rekle su: 'Aaa ti si iz Meksika, Aa Esmeralda! A ja nisam znao šta je Esmeralda“, govori Eric Velasco Farrera, Meksikanac u Zagrebu.
Ne biste vjerovali, u Meksiku, zemlji telenovela, nisu svi gledali kultnu seriju zbog koje je većina Hrvata progovorila barem nešto španjolskog. Ali zato vam večeras televisa presenta - prvog Meksikanca purgera.
"Što je bilo najteže? Padeži. U španjolskom nemamo padeža. Kada sam počeo pričati ja nisam uopće koristio padeže - i ljudi su me čudno gledali, iako su znali da nisam odavde. Malo pomalo sam naučio. Vokativ, akuzativ... ali što imate težak jezik! Ajme ajme!“, govori Erick.
Eric je hrvatski, osim u školi jezika učio, preko televizije, čitao je Harry Pottera na hrvatskom, slušao Massima i Olivera. Kroz glazbu, uglavnom Daleku Obalu i Dinu Dvornika, hrvatski je učio i Ivo.
„Jedan dan sam bio u Dalmaciji u Trogiru i vidio sam četiri Hrvata za stolom koji se međusobno ne razumiju. Jedan je iz Dalmacije, jedan iz Zagorja, jedan iz Zagreba. I ja ovako gledam... A oni ista zemlja i ne razumiju se“, čudi se Ivo Reis Dos Anjos iz Brazila. Jer, kaže, toga kod njega nema. A makar mu je ime hrvatsko - njega je donio iz Brazila.
„Ja nikad nisam vidio jezik... pa moje ime je Ivo. I sad u hrvatskom sam ja s Ivom, Ive, Ivo... sve se promijeni. Moje ime nekad kao da je žensko. Toga ti u Brazilu nema“, dodao je.
„Mene je iznenadilo kada sam došao što Hrvati psuju. Kod nas toga nema! Ne psujemo tako. Kod nas to znači da netko nešto ružno želi reći, teško mi je to bilo prihvatiti. Mislio sam da imaju nešto protiv mene, pa sam pitao - što sam krivo napravio“, pita se Tunižanin Amine Msalmi.
On ne psuje, a prefiks i sufiks su mu noćna mora. Amine je Tunižanin, došao je tu zbog žene Hrvatice, a odavno se već osjeća kao Zagrepčanin.
„Postaviti, nastaviti... To je vam sve druga riječ. Recimo, imate 'staviti' pa dodate ispred i nazad i onda ima drugo značenje. A taman naučim što ovo osnovno znači. Ali ti padeži... Nikad nisam mislio da ću u rečenici morat mijenjati ime. Znao sam reći 'ja nisam Amina ja sam Amine'“ dodao je.
Iako su naši sugovornici odavno domaći, č, ć , nj, lj, ž, đ - još uvijek im lome jezik. „I dan danas mi najveći problem stvara riječ čvrčak, joj ne mogu“ , pokušao je Erick.
„Ja kada sam u Dalmaciji super pričam. Pričaš dalmatinski? Ae“, kaže Ivo.
„Najteže? hmm ima ona riječ, lomi mi još uvijek jezik. Raspoooloženjee. Da. Ta“, rekao je Amine. „Prva riječ koju sam naučio bila je 100 grama šunke“, kaže Erick.
Jer važno je znati kako obaviti kupovinu. A sad mala škola jezika. „Aslema - to znači dobar dan. Ajšek to znači hvala“, naučio nas je Amine Msalmi. „ Iho de puta - ta je najjača, to kada se nešto dogodi, kada vidim mrlju, nešto ne valja na kompjuteru,odmah iho de puta“, govori Erick.
Ovo vam ne bismo smjeli prevoditi, ali sigurno znate ako ste pogledali barem jednu epizodu Marisol ili Esmeralde. A što se hrvatskih psovki tiče -to tek nije za televizijsku emisiju.
