Nikoli Jokiću najveće zvijezde NBA-a ne mogu ništa. Svi se čude tome kako ovaj dečko dominira. Zabija, asistira, pa i skače kao nitko drugi. Danas je najbolji na svijetu, a priča čarobnjaka iz Denvera počela je u srcu vojvođanske ravnice gdje je prvi put uzeo loptu u ruke. Na prvi pogled nitko ne bi rekao da je to teren na kojem je košarku počeo igrati trenutno najbolji igrač na svijetu. Ali da, Jokić je tu zabio svoje prve koševe u društvu braće.
Osnovnu školu Dositej Obradović danas krasi njegov mural, iako je mali Nikola prije niti 13 godina tu bio đak. Tada ništa nije dalo naslutiti da je pred njim blistava karijera. Zbog viška kila zvali su ga Bucko, a prema vlastitom priznanju, za doručak bi smazao dva bureka i dvije litre Cole.
Ključan trenutak dogodio se u trećem razredu kada je stopama braće Strahinje i Nemanje ušao u košarkašku dvoranu. Lokalni klub već se šest godina zove Joker, kako ga zovu u Americi, i tu srećem jednog od Jokićevih prvih trenera, koji je na svoje oči gledao kako mali Nikola raste na terenu, do današnjeg giganta koji sve suigrače čini boljima.
"Svakog igrača i svaki tim u kojem igra čini boljim. Gdje god je iograo, tako je bilo. Mislim da je bit svega toga što je još u mlađim kategorijama, dok je bio mali, igrao playmakera", rekao je Srđan Stojkov, sportski direktor Košarkaškog kluba "Joker"
"Igrač u tijelu centra koji je igrao playmakera na terenu i već je u tom uzrastu znao dodati, asistirati, uočiti prazan prostor, hendikep kad su na njemu dva igrača da doda slobodnome", dodao je Stojkov.
Sombor shuffle, Jokićev slavni šut iz driblinga s jedne noge, prvo je što smo morali isprobati. Morali smo vidjeti i klupsku svlačionicu koju je Jokić dao urediti prema posljednjih NBA standardima, s posebnim mjestom za MVP-ja. Danas MVP, nekad klinac kojemu nije ležao timski rad.
"On se igrao košarke dok je bio mali. Tek kasnije, kad je otišao u Vojvodinu, pa u Megu, onda je shvatio što je profesionalizam, kad je otišao odavde", pojasnio je Stojkov.
U svoj Sombor u srcu Bačke i dalje se najradije vraća, posebno zato što ga tu čekaju i njegovi mezimci. Kolika je ljubav Nikole Jokića prema rodnom gradu, tolika je, možda još i veća, njegova ljubav prema konjima. U uzgajivačnici konja u Somboru Nikola je lani primio nagradu za najkorisnijeg igrača NBA lige.
Trener i šefovi Nuggetsa donijeli su trofej praćeni tamburašima, Jokić ih dočekao vozeći kasačku zapregu. Konji i košarka zajedno Nikoli su izmamili suze.
Konji su vjerojatno jedini Jokićevi ljubimci u Somboru koji nisu svjesni da igra NBA finale. Ali zato su svjesni baš svi Somborci, uključujući i dedu Stevu, koji je lani prepoznat kao najveći Jokićev fan, nakon što su se upoznali u jednoj somborskoj trgovini. Uslikali su i nekoliko selfija.
"Isto kako daje izjave javno, i u susretima je isti takav", rekao je Stevan Šegrt iz Sombora koji je oduševljen Jokićem.
Tako i sinoć, nakon što je napravio nešto što nitko drugi nikad nije, o sebi samo skromno.
"Da budem iskren, mislim samo o pobjedi jer ako izgubiš, nitko to neće ni spomenuti. Iskreno, nije me briga. To je samo statistika", rekao je Jokić, košarkaš Denver Nuggetsa.
Mnogi Somborci noćas su bili budni uz Nuggetse, i bit će sve dok ne uzmu naslov, i, kako svi vjeruju, Jokić donese titulu MVP-a finala u Sombor. Srđan Vlaškalić iz Sombora rekao je da je atmosfera drugačija u odnosu na prethodne godine.
"Bez obzira što je Nikola već osvojio dva MVP naslova, mislim da se sada priprema najveći uspjeh", dodao je.
Ili prava košarkaška bajka, kada znamo da postoji fotografija malog Nikole u poklonjenoj majici Nuggetsa, kluba s kojim će danas žariti i paliti NBA-om. Ili, kada je kao 15-godišnjak preko Facebooka tražio partnere za basket, status za koji nije dobio niti lajk sada je legendaran.
Neki novi klinci danas su na Jokićevom školskom igralištu. Pridružit ćemo im se na basketu, čekajući da se kući s trofejem vrati već sada najbolji europski košarkaš svih vremena.
