Koliko je automobila prošlo kroz Ličko, je li to više nego prošli vikend i je li to više nego isti vikend lani? Koliko je noćenja, koliko dolazaka, koliko je letova bilo za vikend? Jesu li brojke bolje nego rekordne 2019. i hoćemo li zaraditi 11 milijardi eura? Eto tako se u Hrvatskoj uglavnom izvještava o turizmu i sezoni, uz povremeno čuđenje cijenama kave i ručka ili tome koliko zarađuju sobarice ili roštilj majstori.
Ali nas je zanimala jedna druga cijena. Cijena koju Hrvatska plaća da bi u mjesec dana zaradili te milijarde.
Stare gradske jezgre stanovnici napuštaju jer, što će tamo? Dogodilo se to u Dubrovniku, a pitanje je dana kada će Splitu. Jer rijetko se kome sviđa da im pod prozorom netko svaku večer vrišti ili povraća, stanovi se prodaju ili iznajmljuju.
Apartmanizacija divlja, gradi se što više i veće, koga briga je li lijepo, samo da je više apartmana i eura. Hvalimo se da nam stiže ogroman broj brodova i kruzera, a ne pričamo o tome što oni ispuštaju u more.
Svake godine - euri, ljudi, letovi. Na kraju sezone iznajmljivači zadovoljno zbrajaju zaradu, hotelski menadžeri hvale se brojkama svojim nadzornim odborima, a vladajući s osmijehom promatraju punjenje državne blagajne.
"Sve je podređeno turizmu i zaradi, što ima i plus i minus", kaže Vlado.
Minus o kojem se ove godine počelo pričati su u turisti u Splitu koji u staroj jezgri pijani spavaju, pišaju, povraćaju.
"Mislim da tu sada postoji prostor da se uključi i domaći svijet, recimo da se naprave zidovi veliki, gdje se može pišati javno. Kao što je u Jeruzalemu zid plača, da u Splitu bude zid piša. I onda bi i domaći svijet došao, gledali bi to, rugali bi im se i popili bi možda pivo od 80kn", kaže Saša Antić, glazbenik.
Da su partijaneri najveći problem turizma, sve bi bilo u redu.
"15 posto stambenog fonda trenutno se koristi kao privremeno ili povremeno stanovanje, za iznajmljivanje u turizmu. I tu taj problem na neki način parazitiranja turizma na stanovanju je nešto što je jako teško riješiti, nikakva stambena politika, niti jedan APN, POS ne mogu izgraditi 15 posto stambenog fonda", objašnjava Jere Kuzmanić, urbanist i arhitekt.
Dioklecijanova palača postala je veliki bar, a Split - Kings Landing, u centru se mogu kupiti samo magneti ili pizza, a kvadrat stana košta od 3 do 5 tisuće eura.
"I ono što se Splitu sada dešava je jedan oblik kulturološkog terorizma. U tom smislu da su to dvije kulture koje koriste i žive na istom prostoru, jedni privremeno, drugi stalno, čiji su obrasci korištenja prostora u potpunom konfliktu", tvrdi Kuzmanić.
"Imali smo robovlasništvo, pa smo imali feudalizam, kapitalizam, socijalizam, sada je turizam", kazao je Antić.
I nije to samo splitsko stanje uma. 30 posto nekretnina u Hrvatskoj kupuju stranci. U Rovinjskoj staroj jezgri gotovo da više nema lokalaca, kao ni u Dubravačkoj. Tamo je u 70 godina broj stanovnika sa 6000 pao na 1600.
"Prema brojnim istraživanjima jedan od glavnih uzročnika porasta cijena nekretnina je i povećana turistička potražnja. Ali isto tako zarada koja se tijekom turističke sezone ostvari od rentanja nekretnina pa se onda ulaže u kupnju novih nekretnina", ističe Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam.
Masovni turizam uništava i okoliš.
"Jedan kruzer emitira recimo podjednaku količinu ugljičnog dioksida kao 12 tisuća automobila. Tijekom jedne plovidbe se proizvede 10 do 12 tona krutog otpada. I onda još taj kruzer, ako se radi o velikom kruzeru od jednom dovede od 3 do 5 tisuća osoba na destinaciju i onda destinaciju zaguše i radi se nepotreban pritisak", dodaje Krešić.
Svake godine netko svojta pomorsko dobro kao privatnu plažu za svoje turiste, prolije beton po škrapi da bi se bolje izležavali, montira mobilnu kuću na poljoprivredno zemljište.
"Okoliš se nažalost često stavlja u funkciju kapitala, stavljaju ga ljudi, stavljaju ga pojedinci, organizacije. Samim time, na način na koji se mi odnosimo prema okolišu, se odnose i naši turisti. I kod bespravne gradnje vidjeli smo kako sami naši državljani bespravno grade, a s druge strane vidjeli smo turiste s objektima na našoj obali koji onda rade to isto", kaže Paula Bolfan, Udruga Pokret otoka.
I nisu ovi trendovi rezervirani samo za Hrvatsku, slične stvari se događaju u Veneciji i Parizu. Ali prostori i okoliš naša su nafta, najvrijednije resurs koji imamo.
