Veliki dio malih plaća Hrvati potroše u kladionici ili u kasinu. Jer kad je u pitanju kocka, mi smo među najgorima u Europi. I po tome smo postali daleko poznati. Podemos, španjolski pandan Možemo, optužio je lokalnu vlast u Murciji da imaju najviše kladionica po stanovniku u Europi, nakon Hrvatske. Pa nas je zanimalo poduzima li se išta da ne budemo europski prvaci. Jer od plana da kladionica i automat klubova neće smjeti biti 500 metara oko škola nije bilo ništa.
"Znao sam kockati po više od 24 sata, znao sam u casinu biti od jutra na primjer od devet do drugi dan osam ujutro. Ili doma kad sam kockao znao sam po 18 sati kockati bez prestanka", govori nam jedan ovisnik o kocki iz Zagreba.
Ovo je mučna svakodnevnica ovisnika koji je počeo kockati u srednjoj školi. Danas srednjovječni muškarac prvo se zaljubio u poker automate pa kladionice i rulet. Ovih dana sreću traži online.
"Kupim si bon na kiosku, uplatim 100-200 eura i ukucam bon i igram doma u fotelji, ispred kompjutera, ili na mobitelu vani ako mi je dosadno", govori pa dodaje kako igra na mobitelu, uz piće. "Baš sam sad neki dan igrao, popio sam jedan pelin u kafiću i izgubio sam 80 eura", kaže.
Sudbine poput ove česte su u dnevnoj bolnici za ovisnosti o kockanju. I prije objave španjolskog političara, stručnjaci godinama upozoravaju da Hrvatska ima ogroman problem o kojem se premalo govori.
"Mi smo definitivno među najgorima u Europi što se tiče ovisnosti o kockanju. Možemo reći da je negdje oko 50 tisuća ovisnika o kockanju u Hrvatskoj, a negdje oko 10 posto stanovništva ima određenih problema s kontrolom svoje navike kockanja", kaže Davor Bodor, voditelj dnevne bolnice za ovisnost o kockanju Psihijatrijske bolnice Sv. Ivan.
Svi ti ovisnici imaju obitelji koje također ispaštaju. I prije je situacija bila loša, ali nakon korone je eskaliralo. U lockdownu su procvjetale online kockarnice u kojima unatoč zabrani kockaju sve mlađi. Država ubire milijarde poreza i žmiri na jedno oko.
"Ono što je veliki problem je da naši pravni akti su previše zastarjeli i zapravo ne prate suvremene trendove koji su potrebni da se općenito građani i mladi zaštite iz rizika koji proizlaze iz online industrije igara na sreću", rekao je Neven Ricijaš, Odsjek za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Zakoni se, kažu stručnjaci moraju mijenjati. Posebno je bizarna situacija sa automat klubovima u blizini škola. Iako je 2020. donesena uredba po kojoj se klubovi ne smiju otvarati 500 metara od škola, zabrana je mrtvo slovo na papiru. Zakon vrijedi od trenutka donošenja, a klubovi su odavno sagrađeni.
Apsurdnost zakona vidljiva je na svakom koraku. Od ove osnovne škole u samom središtu Zagreba do odližnjeg automat kluba ravno su dva metra. Svaki put kad učenici dođu ili izađu iz škole kocka im je doslovno pred nosom.
U drugim zemljama puno ih je manje i nalaze se na skrivenim mjestima, u Hrvatskoj su kockarnice, i kladionice na svakom uglu. I dok neki igre na sreću gledaju kao bezazlenu zabavu, sudbine ovisnika lede krv u žilama.
"Vrlo često postoje takozvana reaktivna, depresivna stanja gdje se nažalost jedan dio ovisnika o kockanju odlučuje ili razmišlja o samoubojstvu. U samoubojstvu vidi izlaz iz teške psihološke, egzistencijalne situacije u kojoj se nalaze", tvrdi Bodor.
Koliko god bilo teško, ima i drugog izlaza i on se mora potražiti prije nego bude prekasno.
"Znam par ljudi što je dva kafića prokockalo, stan i kuću i sad žive po tramvajima, spavaju u vlakovima", govori nam naš ovisnik s početna priče. Kaže da ga ne brine da bi se to moglo i njemu dogoditi. "Baš toliko ne razmišljam u budućnost ali htio bi prestati, jer mi se više u biti ne da igrati. Igram iz dosade", tvrdi.
Mnogi žele prestati, ali ne znaju kako. Prvo treba priznati da problem postoji. Iskreni pogled u ogledalo najvažniji je korak k izlječenju.
