Prosvjedi i u Teheranu, i u Mašhadu i u Isfahanu. I u još 80 gradova. Ubijaju ih i uhićuju. "Borit ćemo se! Umrijet ćemo! Vratit ćemo Iran!", viču okupljeni.
Već 12. dan prosvjednici vraćaju Iran. Sve je počelo zbog 22-godišnje Mahse Amini. Ubijena je nakon što ju je "moralna policija" uhitila jer pogrešno nosila hidžab.
"Mahsa je sada glas bijesnog iranskog naroda. Mahsa je pokrenula ovaj bijes", kazao je njen rođak Erfan Mortezaei.
"Ovo je, mislim, bila samo kap koja je prelila čašu. Narod Irana uzvraća udarac", govori Iranka u Kanadi, Goldie Ghamari.
Dok sluša simbol antifašističke borbe - Iranka Samaneh razmišlja o svojim sestrama i majci u Iranu. S njima nije razgovarala više od 10 dana jer vlasti kontroliraju pristup internetu. Zemlja je u digitalnom mraku.
"Ja sam Mahsa Amini, jer sam žena", govori Samaneh.
Od početka provsvjeda ubijeno je 76 osoba, uhićeno ih je više od 1000.
"Islamska Republika Iran koristi oružje i to smrtnu kaznu na ljudima. Znači vi kao državljanin Irana ne možete biti protiv vlasti, a ukoliko budete vas čeka velika tragična smrtna kazna. Doslovno ljudi se po cesti ubijaju", svjedoči Yazdan Fayyaz, Iranac u Zagrebu.
Prosvjedi koji su počeli kao odgovor na ubojstvo jedne djevojke, a prerasli su u građanski nered, vapaj za slobodu.
"Život je jako konzervativan i zatvoren u Iranu, prije prosvjeda. I upravo je to uzrokovalo sve te prosvjede. Jer ljudima je u zadnje vrijeme sve više i više dosta tog diktatorskog ponašanja, koji otežava život svakog pojedinca u Iranu, pa tako i nama. Evo rezultat je to što smo mi danas ovdje", prepričava Fayyaz.
"Slike koje dolaze iz Irana je nešto što nismo vidjeli 43 godine. Žene hodaju bez hidžaba, skidaju kapute, pale hidžab. I uzvraćaju udarac iranskoj moralnoj policiji", kazuje Ghamari.
Do 1979. godine i Islamske revolucije - Iran je bio prozapadna monarhija. Tada postaju Islamska republika, a žene gube mnoga prava, uključujući odlazak u javnost bez hidžaba.
"Prije Islamske revolucije, sve do 1979. godine, Iran je bio kao i svaka druga europska država. Žene su slobodno šetale, imale su ista prava kao i muškarci. Žene su mogle nositi hidžab ako su htjele, ako nisu htjele - nisu morale", prepričava Ghamari.
Nakon revolucije islamska vlast zatvorila je sva sveučilišta u zemlji. Ponovno su se otvorili u narednim godinama, pod strogim nadzorom režima.
"Od kada je došla Islamska Republika na vlast sve se upropastilo. Sve ide gore i gore. Sjećam se od ranog djetinjstva, kada sam bio u osnovnoj školi, stalno sam se susretao s riječima da žene imaju upola manje inteligencije manje od muškaraca", kazuje Fayyaz.
"To je vrlo bogata zemlja, nevjerojatno bogata zbog nafte koju imaju, ali ljudi su siromašni. Postoji ogromna nezaposlenost, mladi ljudi su visoko obrazovani, preko 70% iranske omladine ima sveučilišnu diplomu, ali nema posl za njih nakon što diplomiraju. A ako pokušaju progovoriti ili reći nešto vladi, strpaju ih u zatvor", govori Ghamari.
To zasad ne zaustavlja ove prosvjednike koji, usprkos represivnom gašenju ustanka - ne odustaju. Za drukčiji Iran spremni su žrtvovati baš sve - pa tako i svoje živote.
