Vrh Billboardove ljestvice u Hrvatskoj već dugo drži "Trap". KUKU$ tu jako dobro stoji, a jedan od članova, po mnogima i jedan od začetnika "trapa" u Hrvatskoj je Hiljson Mandela koji je gost Direkta.
Volite li i vi trap ili ste shvatili da dobro prolazi?
U trapu sam, ili u hrvatskom prijevodu u zamci, već 10 godina. Tada nije bilo puno obazrivosti i medijskog prostora za ovaj žanr. Ja ga radim 10 godina i volim, toliko nam traje i karijera - zato smo tim povodom izbacili miks album i imamo veliki koncert 7. listopada u Domu sportova.
Odrastao sam uz hip-hop i tada nije bilo trapa, to je također inačica kulture koja slavi 50 godina. Trap je najnovija inačica, ima i "dril" kao najnovija inačica. Našao sam se na pravom mjestu u pravo vrijeme. Uspio sam popuniti rupu koja se dogodila na hrvatskoj glazbenoj sceni s "bubble gum" pjesama koje nitko ni ne sluša. Izvorni pokret je doživio veliki pokret iako je počeo kao underground.
Zašto, po vama, posebno mladi toliko slušaju trap?
Mladi od prije 10 godina, nisu više toliko mladi. Ali ne gledam ljude po godinama.
Publika je ta koja najviše to nabrijava i zbog naizgled kao da sve pršti je uvijek mlađa publika. I ranije žanrove iznijeli su mladi - od rocka i punka i zlatnog doba hip hopa. Isto je i s trapom.
Hoćete li naredih 10 godina ostati u istom smjeru ili ste spremni na promjene i druge žanrove?
Glazbom se bavim cijelim život, počeo sam s operom u HNK, u Americi smo pjevali sa Zagrebačkim dječacima, kasnije kroz rock došao do trampa jer sam !free stajalo!. Uvijek sam slušao najrazličitije žanrove, nisam se ograničavao. Širit će se priča, ali ono po čemu nas pamte fanovi, uvijek će biti tu, neka autentičnost. Spremni smo ići u bilo kakve žanrove koji obogaćuju našu glazbi i nadamo se dobrom odgovoru publike. Ako nešto grune, možemo biti zahvalni.
Reperi iz Srbije zazivaju smrt trapu, čak javno kroz pjesmu?
Ako se referiramo na izviđače koji imaju pjesme "mrtav je trap", to je uzrečica koja odlazi izvana pa onda nastaju pjesme s odgovorom da trap nije umro. To je odabir u hip-hopu: Neki su old school, drugi drill. Sve je to hip-hop i imam samo ljubav za sve kolege.
Čak s pojavom trapom probudili su se old schoolere, ne vidim tu mržnju nego pozitivnu konkurenciju. Hip-hop je uvijek vezan uz ego pa se i mi malo prepucavamo.
U nastupima ste spojili nespojivo pa na pozornici i zapjevali "Krist na žalu"? Otkud kombinacija?
Imam iskustva vezana uz vjeru, ali nisam došao skupljati poene konto toga. Izvedem pjesme meni srcu drage, ako rezoniraju ljudi na to, drago mi je. Volim zapjevati tu pjesmu, ali ponese i još neke ljude osim mene. Ovu pjesmu baš volim i ona je jako dobro opisuje put vjernika, ne vidim tu ništa loše, nego dobru poruku koja se energetski širi prostorom. Ja to ne nabacujem nego dođe to u trenutku. Pjevao sam i leteće medvjediće ja sam show man, ljudi su platili kartu da mene vide - moram im pružiti show.
Tekstovi pjesama nema vjere tu su automobili, zgodne žene, majka vam je operna pjevačica, što kaže obitelj?
Ima jako puno psovki, luksuznih objekata i predmeta u pjesama. Kad se uzme širi presjek žanra, imam pjesme i koje se dotiču depresije. Nije to jednodimenzionalno flaksanje s novcima i materijalni dobrima. Ima druga strana medalje. Obitelj me podržava, imam povijest na koju se mogu referirati, najviše zbog majke. Majci su draže radijske pjesme gdje nema tih psovki, ali su malo različitijeg ritma od trampa. Otac podržava trap i na koncertima je. On podržava i sve kolege i prepoznao je to kao pozitivan pokret.
Naša kolegica jutros rekla je da ste vi Mišo kovač novog doba, dignete ruke cijela publika pjeva ne morate otvoriti osta?
Usporedbe s drugim izvođačima nepotrebne. Pretenciozno je to govoriti, ja se vidim kao samostalnog izvođača koji imam više od 10 albuma, sviram saksofon, imam rok band. Volio bih čuti da je moja glazba danas bolja nego jučer. Ako je pozitivan kompliment, zahvaljujem se.
