Bombe padaju na Gazu već deveti dan, cijele ulice u izbjegličkom kampu na sjeveru pojasa razorene su izraelskim raketama. Krateri su posvuda nigdje u Gazi nije sigurno, svjedoče tisuće izbjeglica koji stižu na granicu s Egiptom, bježeći od bombi, ali i života bez osnovnih uvjeta.
"Dolazimo na prijelaz znajući da ga neće otvoriti, a nema ni pomoći. Osam dana nema struje, nema vode, nema interneta, ne možemo komunicirati niti znati što se događa. Ozbiljno, ovo nije život", kaže mlada Hadeel Abu Dahoud koja je s obitelji stigla do zatvorenog prijelaza Rafah prema Egiptu.
Dok izraelski avioni i tenkovi čekaju naredbu za kopnenu ofenzivu, Iran poručuje ako agresija cionista ne stane, prst je na obaraču svih strana u regiji.
"Otpor u regiji neće zatvoriti oči pred zločinima cionista, a nastavak ovih nehumanih pristupa može situaciju dovesti izvan kontrole", kaže Nasser Kanaani, glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova. "Nemojte nas testirati na sjevernoj granici. Ne vraćajte se na grešku koju ste jednom učinili. Jer danas će cijena koju ćete platiti biti skuplja", odgovorio im je izraelski premijer Benjamin Netanjahu.
Danas je svijet u očima mnogih na rubu trećeg svjetskog rata. Sukob između Izraela i Hamasa posve je u drugi plan bacio trenutačno najveći rat na svijetu kojem je baš danas 600. dan, agresiju Rusije na Ukrajinu. U Siriji građanski rat traje već godinama kao i u od svijeta zaboravljenom Jemenu. Afrika je puna konflikata, najveći su u Etiopiji i Sudanu, ali u još najmanje 15 država bjesni 35 sukoba. I sada postoji realna mogućnost da se ratno stanje proširi na Libanon, a onda i na Iran i Saudijsku Arabiju. I svi znaju da eskalacija ovisi o izraelskom odgovoru u Gazi.
"Izrael mora pokazati snagu prema Hamasu, ali pitanje je koliko daleko smije ići, s obzirom na to da su se uključili neki snažni akteri, poput Rusije, Irana i Kine koji u potpunosti ili djelomično zauzimaju stav Palestinaca", kaže nam bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač.
I dok neki strahuju da bi Kina mogla iskoristiti situaciju i zauzeti Tajvan, svi ističu Iran kao najveću prijetnju i mogućeg aktivnog sudionika sukoba.
"Ne znam zašto bi Iranu u ovom trenutku to trebalo. Tim više što je Iran izoliran pod sankcijama i općenito u nezavidnoj situaciji koja se zadnjih nekoliko godina malo počela poboljšavati", komentira povjesničar Hrvoje Klasić.
Situacija je dovoljno dramatična da crna vizija budućnosti svijeta dobiva sve više prostora. Iako sada malo tko o tome razmišlja, širenje rata na Bliskom istoku, a i drugdje može dovesti u pitanje stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo ne samo da bi cijene goriva opet mogle otići u nebesa, nego ga možda neće ni biti, a zatvaranje opskrbnih pravaca poput Sueskog kanala mogle bi za Europu značiti nestašicu hrane. Da ne spominjemo da bi eskalacija sukoba mogla pokrenuti novi ogromni migrantski val jer kao i danas Gaza, neki bi dijelovi svijeta, što zbog klime, što zbog ratova, mogli ostati bez pitke vode.
S tim da valja imati na umu da krizu ne mora nužno izazvati bilo koja država.
"Više vi ne morate imati bogatu državu i jaku vojsku da biste prouzročili ili vodili rat. Čak i društvene mreže mogu izazvati brojne krize, a kamoli ne neke terorističke organizacije", kaže Klasić.
Drugi je problem što se u ovom trenutku razgovor čini nemogućim, a globalne institucije poput Ujedinjenih naroda nesposobne igrati ulogu zbog koje su osnovane.
"Da ima razuma, a trenutno ga ne vidimo, trebalo bi dovesti do toga da glavni akteri sjednu i dogovore miran suživot na ovom planetu, ali ono što je problem jest da nema monopola na upotrebu sile u svjetskoj politici", zaključuje Kovač.
