Ravnatelj Instituta za društvena istraživanja, Boris Jokić gostovao je u RTL Direktu gdje je govorio o ovisnosti o mobitelima.
Mislite li da je u hrvatskom društvu uopće dovoljno razvijena svijest o problemima koje izaziva pretjerano korištenje mobitela, od čega je malo tko imun?
"Mislim da nije, uopće svijest o tome kako i zašto koristimo digitalnu tehnologiju. Propuštamo puno toga, ne samo spavanja nego i druženja i odgajanje djece. Djeca propuštaju normalno ili normalnije odrastanje, zaljubljivanja, svašta se tu propušta jer previše vremena koristimo digitalnu tehnologiju", rekao je.
Krajem prošle godine proveli ste istraživanje 'Između igrališta i TikToka', uzorak je bilo nešto više od 17 tisuća učenika, a prema rezultatima psihološko stanje učenika lošije je kod onih koji češće koriste tehnologiju…
"Više je tu stvari, 17 tisuća učenika je sudjelovalo u istraživanju. Učenici u 7. razredu osnovne škole i trećem srednje škole, u redovnom školskom danu, od ponedjeljka do petka, osim škole, provode, 50 posto i više njih provodi više od tri sata dnevno koristeći mobitele, a oko 35 posto njih više od četiri sata. U usporedbi s tim, 28,5 posto srednjoškolaca provede nula minuta u fizičkoj aktivnosti, nula minuta, a 15 posto njih provede nula minuta u radu za školu. Korištenje digitalnih tehnologija postaje dominatna aktivnost u njihovim životima, a mi smo gledali kako je to povezano različitim elementima njihovog psiho-socijalnog zdravlja. Možemo reći da, naročito kod mlađe djece, 10, 9 i 11 godina, povezanost je jasna. Što mlade osobe više koriste digitalne tehnologije to su i negativni efekti vezani za psihičko zdravlje, razina depresivnosti, anksioznosti, usamljenosti su veći", tvrdi.
S druge strane djeca koja uopće ne koristi digitalne tehnologije jednako su nesretna i anksiozna kao oni koji je koriste pretjerano…Fina mjera, odnosno balans očito je ključ?
"Digitalne tehnologije su važan dio našeg života i možemo ih koristiti jako pozitivno. Ako izolirate djecu, naročito u adolescenciji, u toj osjetljivoj dobi, to također nije dobro. Naime upravo potraga za mjerom i pogađanje prave mjere je ono što je potrebno ne samo mladima nego i nama", govori.
Poduzima li država, konkretno zdravstveni sustav, dovoljno da se razviju mehanizmi za hvatanje u koštac s tim modernim ovisnostima?
"Nije to pitanje samo zdravstvenog sustava, politika u Hrvatskoj ne želi otvoriti ovaj problem iz više razloga. Iza ovog problema postoje jasne interesne skupine i jasni interesi. Jasan interes da netko tko ima 9 i 10 godina provodi 4 ili 5 sati na Tik Toku, djeca su jako dobri konzumenti, dobri potrošači. Ja kad asam bio mlad, kada bi dobili tenisice, te su nam bile dovoljne, bile su nam sve. Danas kad želite nove, koje koštaju 200 eura dok ti majka ili otac zarađuju 800, morate se pitati kakav je to utjecaj i zašto je takav", kaže.
Želite reći da politika bira novac, a ne djecu?
"Bira ono što je njoj sklono. Da se počne iskreno razgovarati o ovom problemu ne protiv digitalnih tehnologija, one su super stvar i u životima mladih ljudi, ali govoriti u kritičkom pogledu kako i zašto ih koristimo, mali broj djece koristi je kreativno, malo njih stvara, a puno više, gotovo svi su konzumenti", rekao je.
Treba li drastičnije ograničiti korištenje mobitela u školama? Tim je putem već krenula Francuska…
"Mislim da zabranama tu nema mjesta, važno je uvesti jasna pravila za sve u školi, kada su jasna i kada ih se drže neće biti problema. Digitalna tehnologija ima mjesto u školi, treba učiti ne samo informatici nego posebice informacijskoj digitalnoj pismenosti, ali ono treba jasno reći što stoji iza svega toga i da je vlast odgovorna da se otvori široka rasprava o temi", misli.
Upitan je naposljetku i jesmo li se oporavili u tri godine pandemije.
"Većina jest, ali postoje mladi koji imaju jasne posljedice pandemije i potresa, ono što je sve donijelo je da bismo se više trebali ponašati kao ljudi, više cijeniti drugu osobu, više se grliti, ljubiti, u školi više biti kao djeca, stariji ljudi biti takvi, da pokažemo i prema starijima solidarnost. Pandemija i sve što smo prošli je pokazala da je ljudski kontakt i odnos jedino vrijedno, ako nešto ostane je neka ostane da se kao ljudi grlimo, rukujemo i da jedni u drugima tražimo prijateljstvo i utjehu", zaključuje.
