Dan kada kiša neumoljivo pada u Zagrebu idealan za ostati doma i nešto naručiti. Ali raditi kao dostavljač za malo novaca i po ovakvim uvjetima ne žele domaći, nego gotovo isključivo strani radnici.
I baš na ovakav sumoran dan strancima radnicima stižu novosti koje bi im život i rad u Hrvatskoj trebali učiniti nešto boljima, dostojnima čovjeka. "Namjera je unaprijediti sustav zapošljavanja stranih radnika, njih danas, sukladno podacima koje imamo, ima oko 140 tisuća", rekao je premijer Andrej Plenković, najavljujući na Vladi izmjene Zakona o strancima.
Od toga ih je najviše iz BiH, više od 27 tisuća, slijede Nepalci kojih je preko 22 i pol tisuće, nešto manje je Srba, tu su onda Indijci kojih je 13 i pol tisuća, Makedonaca je 11 tisuća, a Filipinaca više od 9 tisuća.
Za bolje uvjete za sve te ljude aktivno se zalagao i ured pučke pravobraniteljice - za Direkt Tena Šimonović Einwalter kaže da sve je moglo i trebalo ranije, ali i da je dobro da se konačno dogodilo. "Ključne stvari na koje smo mi, kao institucija koja se bavi i radnim, ali i ljudskim pravima, i integracijom i napadima na strane radnike, isticali - sve tri jesu unutra, i to je dobro za vidjeti", ističe pravobraniteljica.
Plaća stranaca u ugostiteljstvu 800 eura
I sve su promjene značajne - dozvolu za boravak i rad radnici će moći dobiti na tri umjesto na samo jednu godinu, moći će promijeniti poslodavca bez da moraju tražiti novu dozvolu, a morat će im se osigurati i primjereni smještaj, najmanje 14 kvadrata po radniku. I neće smjeti biti diskriminirani kod plaća, za isti posao dobit će isto kao i domaći radnik. Za neke smo konačno doznali i koliko zarađuju. "Prosječna mjesečna bruto plaća je 1114 eura za strance u ugostiteljstvu", otkrio je ministar rada Marin Piletić. U Zagrebu je to, dakle, oko 800 eura neto.
U nekim drugim sektorima plaće su još manje, a problemi veći. Sjetimo se priče s početka srpnja o stranim vozačima autobusa u Rijeci. "Gladni smo, ne samo ja, nisam sebičan, plakat ću, za svoje kolege, još 3 Nepalca su s nama, nemamo vode, hrane, nemamo novca za kupiti hranu", govorio je tada za RTL Ariel Montifar, radnik iz Filipina.
Bila je to jedna u moru priča o groznom smještaju, poput one o 20-ak radnika koji žive u par kvadrata preuređene garaže, zajedničko svima bilo je da se filipinski ili nepalski radnici boje javno žaliti. I ne čudi, jer Filipinac koji nam se požalio na uvjete radio je još kratko i završio na ulici, da bismo ga pronašli u Zagrebu, bez posla. "Naći ću novi posao. Dao sam zahtjev, za sad nema odgovora", rekao nam je Ariel početkom kolovoza.
Filipinka Marissa: 'Meni je ovdje lijepo'
Njemu i svima drugima naći novi posao sada bi trebalo biti lakše, kao i žaliti se na poslodavca koji ga ne prijavljuje, koji će pak onda ići na crne liste. Sve skupa trebalo bi stvoriti uvjete da radnici dolaze s obiteljima. Jedan par s Filipina u Hrvatskoj se upoznao i tu im se rodila kćer. I zovu ovdje i sunarodnjake. "Kada me netko pita je li stvarno lijepo raditi ovdje, ja kažem da. Ali čuli su dosta negativnosti, da je ovako i onako, da je bolje u drugim zemljama, ja im kažem da nije", priča Marissa De Vera, Filipinka u Hrvatskoj.
A neke negativnosti Zakon o strancima ne rješavaju. Rasističke ispade prema stranim radnicima, uključujući i fizičke napade dotiču drugi zakoni, ali nedostaje dugoročni plan integracije stranaca i osvještavanja domaćih.
"Imamo tu evidentnu potrebu za stranim radnicima koji kad dolaze u Hrvatsku moraju sigurno i normalno živjeti bez napada, dio toga je retorika u javnom prostoru u odnosu na strane radnike, dio toga je kako učimo djecu i mlade o različitostima i tome što čini društvo i kako se treba ponašati", zaključuje Tena Šimonović Einwalter.
Jer neke stvari se neće mijenjati, stranih radnika bit će još više, pa se mijenjati moramo i mi.
