Priču o američkom milijunašu koji ima 45 godina, ali srce 37-godišnjaka, kožu 28-godišnjaka, a kapacitet pluća kao tinejdžer objavili smo prije mjesec dana i izazvala je veliko zanimanje. U stotinama komentara raspravljali ste koja je cijena vječne mladosti? To najbolje zna Bryan Johnson koji dnevno pije više od stotinu tableta, uzima krv maloljetnog sina, a o njemu brine tim od tridesetero liječnika. Sve to stoji oko 2 milijuna dolara godišnje. Prehrana mu je strogo propisana i izvagana, dnevni i noćni ritam isplanirani su mu do sekunde, a znanstvenici u šoku ili sa znatiželjom promatraju kakve će rezultate postići. I unatoč nevjerojatno strogom režimu života o kojem pišu svi svjetski mediji pronašao je vrijeme za intervju Direktu.
Gospodine Johnson, dobro došli u našu emisiju, drago mi je što ste s nama.
Hvala vama što ste me ugostili.
Kako se sada osjećate? Imate li najnovije rezultate, koliko ste sada godina mlađi?
Ovisi o tome za koji me organ pitate. Moje lijevo uho ima 64 godine, srce 37, a ošit mi je star 18 godina. Po cijelom mi je tijelu na stotine bioloških dobi.
Možete li nam ukratko opisati svoju dnevnu rutinu, od buđenja do odlaska na spavanje?
Budim se oko pet ujutro, imam četverosatnu jutarnju rutinu. Vježbam i pojedem par kila povrća, podvrgavam se svjetlosnoj terapiji. Zatim cijeli dan radim, imam nekoliko poslova s punim radnim vremenom. Obavim nekoliko posjeta liječniku i terapija te sam u krevetu do 20.30. sati
A koji je konačan cilj ovog vrlo strogog životnog stila? Želite li samo živjeti dulje ili je posrijedi nešto drugo?
Cilj je - ne umrijeti.
Samo to, ništa drugo?
Samo to, a ovo je prvi put da Homo sapiens s ozbiljnim izrazom lica može reći da je smrt upitna, dosad je uvijek bila neizbježna, nešto što smo smatrali sastavnim dijelom života. A sada kada nas maleni koraci dijele od superinteligencije, smrt možda nije neizbježna, a ovo je prvi put u povijesti da to netko može reći s ozbiljnim izrazom lica.
Dakle, samo živite kako biste živjeli dulje?
Živim vrlo ispunjen život, mnogo ljudi pretpostavlja da sam zarobljen u nekoj tamnici, ali nisam. Radim mnoge zabavne, normalne stvari i rekao bih da je ključna razlika u pogledu vremena u kojem živimo razvoj umjetne inteligencije, što je najvažnije postignuće u povijesti u ovom dijelu galaktike. Događa se upravo sada, u vremenu u kojem živimo. Najvažnije je biti tu kako bismo doživjeli tu budućnost.
A koliko je teško živjeti pod tako strogim režimom i što vam najteže pada?
Lakše je nego živjeti na brzoj hrani i šećeru.
Stvarno?
Da. Prije sam se morao nositi s deset različitih odluka tijekom dana. Trebam li pojesti ovu ili onu brzu hranu, pojesti kolač ili ne? Trebam li pojesti keks ili vrećicu čipsa, trebam li vježbati? No sve sam to eliminirao. Više se ne moram svakodnevno nositi s golemim izazovima kako bih se nastojao držati nekog reda.
No nije li vas strah zato što ama baš svaki dan uzimate više od stotinu tableta?
Učinili smo nešto doista drukčije. Kad bih prije donosio odluke, odlazio bih u supermarket ili na tržnicu i rekao: "Ovo dobro izgleda, kupit ću to" ili pak "Čuo sam da je ovo dobro, učinit ću to." No mi smo okrenuli cijelu priču i odlučili da će moje tijelo voditi glavnu riječ pa sam postao osoba koja se podvrgla najvećem broju mjerenja u ljudskoj povijesti. Pustio sam svoje tijelo da govori, pitao sam srce, pluća, gušteraču i jetra što trebaju da bi optimalno funkcionirali. Oni mi govore kako bi mi prehrana trebala izgledati.
U ovaj ste proces uključili oca, ali i sina, kojemu je samo 17 godina. Dao vam je svoju krvnu plazmu. Bilo je to prilično kontroverzno, a neki su znanstvenici vrlo skeptični u vezi s time.
U vezi svega konstantno postoji skepsa pa tomu ne bih nužno pridavao veliku važnost. Riječ je o poznatoj eksperimentalnoj terapiji. Odlučio sam se za to jer je moj otac počeo gubiti mentalnu oštrinu. Spreman je učiniti sve kako bi zadržao umne sposobnosti, a ja sam spreman učiniti sve kako bih mu pomogao. To je iskrsnulo u našem razgovoru kada mi je govorio o izazovima s kojima se suočava. Rekao sam: "Tata učinit ću sve da ti pomognem, pa i ponuditi ti svoju krvnu plazmu", to je bilo dio jednog istraživanja koje smo razmatrali. Moj je sin zatim rekao da i on želi sudjelovati. Bio je to zabavni obiteljski pothvat i nešto u čemu smo kao obitelj doista uživali.
Sve se u vašem životu odvija prema strogim pravilima. Imate li vremena za obične stvari, izlaske s prijateljima, odlazak u kino, kazalište i izlaske općenito? Ili većinu vremena provodite kod kuće?
Radim sve to, odlazim u kino, izlazim s prijateljima, idem na putovanja…
Stvarno?
Da, dva sam tjedna bio na Novom Zelandu. Upravo smo bili na motociklističkoj turi od 800 km po Meksiku. Stalno radimo zabavne avanturističke stvari. Ovaj tjedan idem na kanjoning i biciklistički izlet. Dakle, radim sve normalne stvari.
U jednom ste intervjuu govorili o svom ljubavnom životu i koliko vam je teško ići na spojeve.
Mislim da je prilično teško biti u vezi sa mnom. Nisam siguran što poduzeti u vezi s time.
Možete li nam navesti neki primjer, koja je bila najteža situacija?
Kad idem na spoj, osobi prvo dam popis deset stvari o tome zašto je sa mnom prilično teško biti u vezi. Kažem im da večeram u 11.30 h, idem spavati u 20.30 h. Moramo zakazati vrijeme za seks, nema putovanja na sunčane destinacije. Osoba spava sama u sobi, nema ljubavnih šaputanja na jastuku ni čavrljanja. U principu, nastojim im dati to znanja…
Nemoguća misija!
Baš! Zadnje što im kažem: "Nisi mi glavni prioritet." Zanimljivo je sljedeće: učinio sam to iz zafrkancije, ali nikad u životu nisam dobio više poruka od žena. Kažu mi da je popis dosta razuman i prilično sličan njihovom. Mislim da se više ljudi osjeća zarobljenima u društvenim normama nego što ih je to spremno priznati. Mislim da je moja šala pogodila u živac i da se mnogi identično osjećaju.
Mislite li da ćemo moći zaustaviti starenje i koliko ćemo dugo živjeti u budućnosti?
Mislim da hoćemo. Znam da mnogi misle da ne živim život punim plućima. Kao društvo smo ovisni o ovisnosti. Ovisni smo o hrani, digitalnim sadržajima, pornografiji, svemu i svačemu. Čeka nas budućnost koja može biti nevjerojatnija od ičega što je itko doživio u ovom dijelu galaktike. I upravo se sada moramo otrijezniti i shvatiti da nam kao vrsti jedini prioritet mora biti to da ne umremo, da ne ubijamo jedni druge, da ne ubijamo ovaj planet i ne smijemo podcijeniti umjetnu inteligenciju.
Ali činjenica je da ćemo svi umrijeti. Koliko dugo planirate živjeti odnosno koliko dugo želite živjeti?
Ne znam je li to istina. Mali nas koraci dijele od superinteligencije, inteligencije koja je toliko superiornija da to ne možemo ni pojmiti, pamet vam stane razmišljajući o tome. Nemamo sposobnost predviđanja onoga što je moguće, a što nije.
Ali ne možemo živjeti zauvijek, to je činjenica.
Ne znamo. Ako pitate psa što misli o nečemu, neovisno o tome koliko naporno razmišljao i bio uvjeren u svoje mišljenje, ono ne bi bilo bitno. Isto vrijedi za dupina ili slona. Ali mi nekako mislimo da je naša inteligencija superiorna i neprikosnovena, što nije istina. Nadomak smo inteligencije koja je toliko superiornija našoj da nam cilj treba biti samo da budemo živi.
Pa, sretno i najljepša hvala na gostovanju.
Hvala vama!
