Ovo je 21. stoljeće, a Majske Poljane još uvijek su u mraku. I ovdje se doslovno može reći - da se ne vidi prst pred nosom.
"Ne smijem iz kuće. Kud ću. Ne vidim, mrak je. Psi hodaju, kanali su tu, ne daj Bože smrti. Može mi se nešto se dogoditi. Ne mogu do susjeda. Ali, da je svijetlo tu - ja bi izišla", kazala je Ana iz Majskih Poljana.
Nije izašla ni prošli vikend tražiti pomoć susjeda kada joj je nepokretni suprug pao. Zbog straha. 77 joj je godina, brine o mužu. Kaže - sami su, stari, i još žive u kontejneru jer im je potres uništio sve.
"Meni je to čudno. Mi smo iz Bosne došli. Mi tamo imamo ulice, puta, pješačke puteve, nekad su bili i konji al to više nema, ali uvijek si imao uličnu rasvjetu. Mogao si kud hoćeš. Nije bilo straha. A ovdje, pa kako to narod živi. Još bi se naroda vratilo, djece, omladine - al kud će se vratiti ovdje", govori Ana.
Stoljećima unatrag. Ovdje je u pet već mrkli mrak. Susjedovu kuću možete pronaći jedino s baterijom. Tako smo mi pronašli Miloša.
"Kad se krećete po mraku, to je ipak teško. Bit će za godinu dana valjda. Ili prije nekih drugih ili trećih izbora. Ovo je stvarno sramota", kazao je Miloš Lončar iz Majskih Poljana.
Istina, u Majskim Poljanama ni prije potresa nije bilo svjetla. Ali onda su dobili novi asfalt, zamijenili su im drvene za betonske stupove - ali od struje i dalje ništa. Tako je danas, tako je bilo i prije godinu dana kada je ovdje bio kolega Goran Latković.
"Recimo da živite u Majskim Poljanama. Ostanete navečer bez mlijeka, šećera i morate do susjeda 100-tinu metara od vas. Po selu šetaju psi, divlje svinje lisice a vi ne vidite što se pred vama može naći", govorio je 7.10.2021. godine RTL-ov reporter Goran Latković.
U gradu Glini kažu - radi se na tome. Nije samo do njih, ovise i o izvođačima radova. Ali kako su nam iz gradonačelnikova ureda rekli - struja bi trebala stići do kraja lipnja.
"Nažalost tako je to ne samo u Majskim Poljanama nego u mnogim selima po Glini gdje nema javne rasvjete, gdje su stari ljudi, djeca koja idu u školu. To tako traje godinama. Nakon potresa prošla je rekonstrukcija nisko naponske mreže. Uvjeti za stavljanje lampe su tu, treba to staviti da se ljudi ne osjećaju odbačeno od svih", kazala je zamjenica gradonačelnika Gline Branka Bakšić Mitić.
"Imam ja još te oči pa nekako i vidim po mraku. Čovjek se navikne živjeti u mraku. Što ćemo. Tako je kako je. Imamo tu neke baterije kad idemo negdje okolo. Put se ovdje uopće ne vidi. Ne bi se ni vi ni ja vidjeli da nema svijetla ovog od kamere", kazao je Miloš.
"Kakav je to život da nemate uličnog svjetla, vode nema prave, kuće nam ošle. Pa mi čovječe nemamo ništa. Što je ovo? Od potresa nemam pitku, puna je pijeska i mulja. Nekad ne mogu ni suđe ni veš oprat", govori Ana.
Bez struje, vode, u kontejnerima. U Majskim Poljanama još uvijek čekaju da do njih stigne - 21. stoljeće.
