Kada se nebo zasivi, kada se sve oko vas zamrači možete očekivati njih. Nastaju u ovakvim oblacima, vidimo ih kao snažan bljesak na nebu, a ako imate sreće, kao hrvatski lovac na oluje Bruno Fantulin - zabilježit ćete ih kao fotografiju. Munja smo se ovih dana itekako nagledali.
"Ja vjerujem da ljudi koji su rekli da je neviđeno, nisu lagali. Ali to su bile te dnevne munje, teško da je itko baš za vrijeme oluje snimio takve munje, pogotovo uz onaj vjetar, tako da je većina fotografija nastala navečer", kaže meteorolog DHMZ, Izidor Pelajić.
Nama neviđeno, lovcima na oluje, najbolji dan u uredu, a stručnjacima uobičajeno kod ovakvih nevremena. U DHMZ-u pratili su svako kretanje munje i sijevanje. Ali, nisu nas iznenadile samo munje, iznenadio nas je i vjetar.
Na mjernoj stanici Maksimir, zabilježeni su prošlog tjedna udari vjetra od 92 kilometra na sat. To se klasificira kao olujni, na granici s orkanskim vjetrom. I takav vjetar se na ovoj lokaciji, očekuje u prosjeku jednom u 20 godina.
Pa i ne čudi da je Zagreb postao - groblje stabala, da su počupani krovovi, da su se savijali prometni znakovi. Nije baš uobičajeno, ali u Zagrebu je 2008. puhalo i jače. A toliko je u Gradištu kod Županje bio jak da je na meteorološkoj postaji puknuo mjerač i stao na 180 kilometara na sat. Ivan koji tamo radi, kaže nam, nikada tako jak vjetar nije zapuhao, a moguće da je udarao i 200 kilometara na sat.
"Ovo što je najmanje od 180km/h je teški ekstrem, ja nisam mogao vjerovati da takav vjetar ovdje može puhati. Škola je uništena, a neke grede su letjele 300 metara daleko. Odletjele su čovjeku u kuću, sve uništile, tako da ovdje ulice oko škole, izgledaju kao ratna zona", govori lovac na oluje, Ivan Baboselac.
A kada na munje, grmljavinu, dodate malo olujnog ili orkanskog vjetra, i onda se uz sve to uplete tuča - dobijete ovo što se dogodilo u Italiji. Doslovno probušene kuće, jer ovdje su grumeni leda postali projektili od 19 centimetara.
"Sve ono što je iznad pet centimetara prelazi 150, 200 grama,i to su projektili koji padaju brzinom preko 100km/h. Znači čovjek ne može kamen uzeti i baciti ga tako nekome, a ovo pada i pada posvuda. Tuča veća od dva centimetra je već opasna i radi veliku štetu, kad prođemo pet centimetara nema onoga što će ispod nje ostati čitavo, iznad 10 to je samo horor", kaže stručnjak za tuču, Damjan Jelić.
Ove kao u Italiji, nisu česte, a ova je i europski rekorder po veličini, ali ne i svjetski. Vodi tuča iz Amerike za jedan centimetar.
A zašto dolazi do ovakvih pojava tamo gdje ih nije bilo? Nalazimo se u situaciji pregrijanosti, kažu stručnjaci, što mora što kopna. Pa nam valjda osjećaj jeseni usred ljeta - više ne bi trebao biti šok.
