Od pete godine živio je u Americi, deportiran je u Hrvatsku, u kojoj je u životu bio samo jednom, i onda je u roku od dva dana postao žrtva hajke na društvenim mrežama u kojoj ga se prikazuje kao najgoreg kriminalca. To je situacija u kojoj se našao Sandro Vuković.

Govorio je: "Ja nisam pitao da dođem ovdje, oni su mene iz zatvora izvadili, stavili me na avion i došao sam ovdje. Pokušavam na najbolji način da se sada smjestim, a sve što mi se događa u medijima, sve ružne priče koje se pojavljuju, ne pomažu mi da riješim svoje probleme."

Sandro nam je pokazao dokument koji je dobio od ICE agenata u kojem se ne spominje razlog deportacije, ali na imigracijskom sudu mu je objašnjeno da je razlog uvjetna kazna za posjedovanje marihuane iz 2007. godine.

ŠTO JE ISTINA? /

Cure detalji ubojstva koje je potreslo Ameriku, guverner demantira policiju: 'To je mučno'

„Ispod 30 grama ne mogu te uhapsiti i praviti probleme, ali ja sam imao 36 grama i zbog šest grama sam ušao u taj deportation proceedings. Ostalo sam sve očistio prije, to je bilo riješeno i bio sam čist od tih stvari“, pojašnjava.

Sudski zapisi 'procurili' na društvene mreže

A te druge stvari javnost je mogla vidjeti kada su preko vikenda objavljene na mrežama sa stranica koje objavljuju sudske zapise, uključujući i optužbe koje ne moraju biti potvrđene. Tako se spominje i optužba za nošenje oružja i opiranje policiji iz 2009. godine.

„Ja sam bio na sudu, platio sam kaznu i to je bilo riješeno. To je bilo kad sam bio maloljetan“, pojasnio je.

Policajcu se opirao kada je, također kao tinejdžer, uhvaćen s pištoljem bez dokumenata.

„Kad sam rekao da nemam vozačku, policajac je otvorio vrata da izađe, ja sam ih samo zatvorio i počeo trčati. Drugi policajac me uhvatio, počeli su me tući i našli su mi pištolj i to sam dobio“, kaže.

Sandro Vuković: 'Pljačka se nikad nije dogodila'

S istim je događajem povezana i optužba za oružanu pljačku koja se, tvrdi, nikada nije dogodila.

„Ja sam otišao na sud i to su pustili. Policajac je imao pogrešnu informaciju, to se nije dogodilo, to mi se skinulo i nikad nisam oko toga imao problema. Ako si nekoga pljačkao s pištoljem, ideš u zatvor, nećeš biti pušten“, kaže.

Sve te optužbe iz njegove prošlosti više nisu ni u njegovu dosjeu, tvrdi Sandro, zbog čega ih i nije spominjao u medijima. Također objašnjava da se predstavio kao Sandro Silajdžić u spomen na preminule majku i baku koje su mu bile jedina rodbina u Americi, ali prezime nikada nije tajio.

Krivo potpisan, priznaje krivnju

Kaže da ga je zapravo trebalo i u emisiji potpisati kao Vuković:

„Da, to je bila mala greška. Ja ne krijem svoje prezime, to je moje prezime, ja samo pokušavam da jednog dana promijenim svoje prezime u Silajdžić.“

Sve spomenuto bilo je dovoljno da pojedini portali i novinari pišu da je priča lažirana, da širimo neistine, neki su čak objavili i tjeralicu za novinarkama koje su Sandru dale prostor, uključujući urednicu Direkta, ali i onu koja je prva objavila njegovu priču.

Novinarka Večernjeg lista Milena Majović komentira: „Meni je sada zanimljivija njegova priča kada imamo još detalja. Ono što smo inicijalno objavili u svakom slučaju nije netočno, to sve i dalje stoji. Međutim, sada, s više slojeva, zahvaljujući građanima koji su dodatno istražili, mislim da imamo jednu širu priču o čovjeku koji je na različite načine proživio različite vrste američkog i hrvatskog sustava.“

Pritom je slučaj Sandra Vukovića potaknuo i državu da se angažira oko njegova statusa.

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović kaže: „Postoje službe koje mogu pomoći, prije svega ministarstvo koje se bavi socijalnim pitanjima. Dakle, nije baš da se država ne snalazi po takvim pitanjima.“

Pravnici kažu da bi država trebala pomoći

Za pravne stručnjake dvojbe nema – čak i da ima dosje kakav neki lažno tvrde da ima, hrvatska država trebala bi mu pomoći. Amerika, s druge strane, prema njima nije imala temelja za deportaciju.

Aleksandar Maršavelski s Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu kaže:

„Po nekim standardima ljudskih prava, to nije prihvatljiva deportacija. U Europi bi tako nešto, ako bi se uopće dogodilo, predstavljalo kršenje prava na privatni i obiteljski život. Tako da bismo trebali na taj način reagirati. Po hrvatskom pravu, s obzirom na to da se radilo o uvjetnim osudama, gospodin Vuković bio bi i rehabilitiran.“

Da priča bude još nevjerojatnija, dok je trajao proces deportacije, Sandro je dobio novu zelenu kartu kao stalni stanovnik Amerike na deset godina – isti period koliko se, prema rješenju ICE agenata, sada tamo ne smije vratiti.

„Opet kažem, da sam ja neki kriminalac, Amerikanci bi me stavili u zatvor. Nisam nikad bio osuđen na 10, 15, 30 dana, dvije godine, ništa nisam dobio od zakona. Sve sam radio, borio se, moja majka je dobila rak, ja sam je čuvao dok nije rahmetli umrla i ja sam čist čovjek“, govori Sandro.

I čovjek koji se pokušava snaći u teškim životnim okolnostima u zemlji u koju je prisilno došao, a u kojoj su, eto, mnogi uvjereni da je obični kriminalac.