Od Pariza do Berlina, Madrida i Atene, u posljednje su vrijeme isti problemi u fokusu. Kriza stanovanja pogađa cijelu Europu, i novi stanovi i najamnine, kao da zlata vrijede.
Prosječna cijena kvadrata u Zagrebu ovih dana je oko tri tisuće eura, znači da ćete stan od šezdesetak kvadrata platiti dvjestotinjak tisuća eura. S druge strane, što se tiče gradova u regiji, petstotinjak eura jeftinije u Budimpešti, tisuću jeftinije u Ateni, a još jeftinije u Bukureštu ili Sofiji. S druge strane, u Ljubljani ćete platiti skoro tisuću eura više po kvadratu, još petstotinjak više u Madridu, kvadrat košta gotovo pet tisuća eura u Pragu i Berlinu, a rekorder, što se regije tiče, je Beč, gdje je kvadrat više od 7 i pol tisuća eura. A naravno, svaki atraktivan pogled ćete ekstra platiti.
Pritom od Hrvatske veći rast cijena u godinu dana imaju samo Poljska s 13 i Bugarska s 10 posto, Hrvatska je treća s 9,5 posto višim cijenama u zadnje kvartalu prošle godine u odnosu na 2022. U cijeloj eurozoni cijene u prosjeku padaju za 1,1 posto, u Austriji za -1,8, u Švedskoj za skoro tri posto, u Njemačkoj za više od 7 posto, dok najveći pad cijena bilježi Luksemburg. Ipak, i tamo će vas stan skupo koštati, jedan od uzroka je neusklađenost stambene politike s doseljavanjem u gradove.
"Cijene stanova rastu zbog toga što je potražnja veća od ponude, i tako je već godinama upravo zbog rasta tog servisnog sektora, odnosno pretvaranja nacionalnih ekonomija iz industrijskih u servisnu ekonomiju. I to se upravo događa danas i u Hrvatskoj", objašnjava ekonomski analitičar Damir Novotny.
Dokle ovako s cijenama?
Ako gledamo samo Hrvatsku, cijene stanova su u godinu dana u Zagrebu skočile za 8,8 posto, gotovo isto toliko i na Jadranu, u ostatku je skok još nešto izraženiji. I dok neki podaci govore o padu prodaje stanova, od 20 pa i do 40 posto, glavno je pitanje dokle ovako s cijenama?
"Nije realno očekivati drastičan ni pad ni rast, nego da ćemo u nekom narednom periodu biti na ovim razinama, ako se ne dogodi nešto drastično i dramatično što bi moglo utjecati na ovu ili onu stranu", ističe agent za nekretnine Boro Vujović.
Drastično je skuplji i najam stana. Cijene onog kratkoročnog skočile su za 26 posto u godinu dana, dugoročnog samo malo manje. A gradovi poduzimaju svašta - Barcelona je, recimo, objavila da će do 2028. potpuno zabraniti iznajmljivanje apartmana turistima, Beč svake godine kupuje 10 tisuća stanova za priuštivi najam, a kako za Direkt kaže najmlađa zastupnica u berlinskom parlamentu, i njemačka metropola poduzima korake.
"Imamo u Berlinu zakon da svake godine cijene smiju porasti samo za 1,3 posto. I želimo da se nekretnine u Berlinu više ne prodaju privatnim investitorima", ističe zastupnica Klara Schedlich.
U Zagrebu se, pak, najavljuje gradnja kompleksa s 300 stanova za jeftin najam u Podbrežju, nadogradnja gradskog fonda stanova i, vjerojatno najučinkovitije i najbrže, oporezivanje praznih stanova u gradu, mahom u strogom centru.
"Po procjenama HEP-a ih je čak 54 tisuće. Mislimo da bi takve stanove trebalo tretirati kao vikendicu, odnosno kao treću nekretninu i da bi oporezivanjem njihove vlasnike stimulirali da ih stave na tržište", zaključuje zamjenik zagrebačkog gradonačelnika Luka Korlaet.
Već sada polovica mladih Europljana živi s roditeljima do 28. godine, kako stvari danas stoje, stambeno pitanje mnogima od njih ostat će i dalje glavna briga.
