Zbog incidenta u školi u Baškoj Vodi učenici jednog razreda jučer nisu bili na nastavi. Policija je potvrdila da je dijete mlađe od 14 godina tijekom pauze ključem od romobila lakše ozlijedilo pet dječaka. No nisu zatražili liječničku pomoć. U međuvremenu su nam iz škole potvrdili kako su poduzeli sve potrebne mjere i obavijestili nadležne institucije. Nastava se tvrde odvija redovito.

"Ravnateljica odnosno škola je postupila po svim protokolima po kojima je trebala postupiti, obaviješteni su i policija i socijalna služba. Jučer djeca iz tog razreda nisu došla na nastavu, međutim prema informacijama koje ja imam danas škola radi i sva djeca su na nastavi, i djeca iz tog razreda, osim tog djeteta. Ne želimo isključivati to dijete, ne želimo ga stigmatizirati, međutim ne želimo ni gurati probleme pod tepih. Ono što smo mi kao općina sad ponudili školi, a danas će biti sastanak u školi, pa ćemo dobiti povratnu informaciju je li to interesantno ili ne, škola će ukoliko je potrebno angažirati zaštitara a općina će ga plaćati dok je to potrebno", kazao je Vjekoslav Radić, načelnik općine Baška Voda.

Podaci kažu, da svako drugo dijete u posljednjih godinu dana doživjelo je tjelesno kažnjavanje. Pokazuju to rezultati novog istraživanja UNICEF-a. Najčešći oblici su udaranje po stražnjici, povlačenje za uši ili kosu i šamaranje. Stručnjaci upozoravaju da takvo kažnjavanje ostavlja dugoročne negativne posljedice na djecu.

To rade zbog povećanog stresa

I rezultatima istraživanja reporterka Tea Mihanović pričala je psihologom i jednim od autora istraživanja 'Nasilje u odgoju djece u Hrvatskoj' Miroslavom Rajterom.

Zašto se roditelji i dalje odlučuju na fizičko nasilje?

Naše istraživanje pokazuje da velik broj roditelja u Hrvatskoj i dalje fizički odnosno tjelesno kažnjava svoju djecu i razlozi za to su višestruki. Od kulturalnih normi odnosno onoga što je uobičajeno u našem društvu do različitih psiholoških aspekata. Što nama roditelji govore da kad tuku djecu to rade zbog povećanog stresa. I onda kažu da su izgubili samokontrolu, da nisu znali što drugo napraviti. I onda kad bi razgovarali sa roditeljima, onda bi vidjeli da je taj obično taj proces popraćen osjećajem krivnje kod većine njih. Samo mali broj roditelja su u punom smislu zlostavljači.

Kako nasilje može dugoročno utjecati na psihu djeteta, pa i jednog dana odrasle osobe?

Pa najprije nasilje razara povjerenje. Oni koji nasilno reagiraju i u situacijama kad dijete nije napravilo nešto što bi smatraju velikim prekršajem, nego sve ovisi o raspoloženju roditelja.  I onda vidimo to narušavanje povjerenja koje će se kasnije jako reflektirati u adolescenciji i pubertetu u odnosu između djeteta i roditelja. Kad bi roditelj trebao biti osoba koja djetetu pomaže, gdje kao roditelj želite, ako se djetetu događa bilo što loše da prvo vama dođe -  a ono ima sljedeću sliku o vama: Ako dođem doma, dobit ću batine. I to nije dobro, to je taj problem.

DIVLJI ZAPAD U METROPOLI /

Mogu li strože kazne zaustaviti maloljentičke bande? Psihologica: 'Danas se nasilje lakše organizira'

Što bi onda bila definicija pozitivnog roditeljstva?

Mislim da je važno naglasiti da većina roditelja većinu vremena su dobri roditelji. Oni znaju komponente pozitivnog roditeljstva. Oni će pohvaliti dijete, nagraditi ga, biti strpljivi, saslušati dijete i ostalo. E, sad je pitanje  zašto se kod nekih roditelja dogodi da onda posežu i za lošim odgojnim postupcima, Ali u svakom slučaju, na pitanje kako biti pozitivan roditelj većina roditelja zna odgovor jer većinu vremena to i radi, samo je važno osvijestiti kako to iskoristiti u onim situacijama kad nam je teško, kad smo umorni kad smo pod stresom, kad smo zabrinuti i sve ostalo.