Hrvatskom i ove godine bijesne požari, a ova bi sezona mogla biti i najteža. Policija još nije pronašla odgovorne za sve požare, ali u više od 90 posto slučajeva kriv je čovjek. U RTL-ovu Dosjeu bavimo se pitanjem uzroka požara, ali i jesu li posljedice mogle bile manje?
Svako ljeto ista je priča – velike vrućine, nepažnja, ponekad i namjera, a rezultat strašne scene poput ovih iz šibenskog, trogirskog i zadarskog zaleđa, te makarske rivijere. S neba i zemlje, nadljudskim naporima gasili su se požari diljem Dalmacije koju je od sredine tjedna počela gutati vatra.
Danima s terena neprestano dolaze dramatične snimke opožarenih područja. 30 godina rada, truda i znoja otišlo je za svega nekoliko minuta. Gospodinu Paiću požar je progutao 150 stabala masline. Do sljedećeg uroda treba čekati od 7 do 10 godina.
"To je bilo nemoguće, kako je vjetar okraćao tako je nosilo vatru i to je tolikom munjevitom brzinom išto da je bilo strašno, da nije bilo kanadera bilo bi puno gore", kaže nam Frane Paić, Rupe.
Požaru se, tvrdi gospodin Paić, nije moglo prići jer se šuma ne održava kako bi trebala: "Ovo se pretvorilo u prašumu, ovo nije selo, mi smo tu bomba. Sve zaraslo, nitko ne smije posjeći, počistiti, ne smije ništa napraviti. Ja sam dobio kaznenu prijavu, bio sam osuđen godinu dana uvjetno za jedan čempres što sam posjekao i to me školski prijatelj prijavio.“
Kako prevenirati?
Da plane ne treba puno, posebice kada su temperature vani visoke. Zato, poručuju planinari, treba prevenirati a ne samo razgovarati o uzrocima.
„Najveći je problem što se većina te šume ne čisti, to se ne sječe. Prije bismo mi imali sječe, gdje bi nam dozvolili da ljudi koji žive u okolici da pročiste i očiste makiju a sad to ne postoji“, rekao je Mirko Hrgović, planinar.
"Nemamo protupožarnih putova koji bi dosta pomogli da se ti požari suzbiju i onda si prisiljen čekati da taj požar dođe do auto prohodnih putova ili gašenje zračnim snagama, što je prilično skupo“, kaže Dražen Buljan, predsjednik Planinarskog društva Sveti Jakov – Bitelić.
Gotovo polovinu kopnene Hrvatske prekrivaju šume - u vlasništvu države je 76 posto. Neki se putovi ne održavaju, tvrde planinari, a neki ni ne postoje.
"Mi sad imamo prostor od Peručkog jezera do granice s Bosnom – nemamo niti jednoga prohodnoga puta za aute, na kraju ni granica Bosna nije nepropusna – vatra ne poznaje granice i onda se prebaciva s jedne na drugu stranu", ističe Buljan.
Iz Hrvatskih šuma odlučno odbacuju optužbe na svoj račun i tvrde da su problem privatna zapuštena zemljišta.
„Vi imate situaciju, recimo ovaj požar u Makarskoj će najvećim dijelom biti u privatnom – praktički 90 posto, i tu mi ne možemo ništa raditi, a što se tiče državnim površina – tu ulažemo strašno puno. Samo prošle godine smo obnovili nešto malo manje od 200 kilometara putova, i 70-ak kilometara putova novih izgradili“, rekao je Ante Taraš, voditelj Uprave Hrvatskih šuma Podružnice Split.
"Morate znati da imate protupožarnih puteva koje je radila lokalna samouprava i prolaze kroz privatne površine i mi jednostavno nismo ingerentni da to možemo održavati, ali ja vas mogu odvesti na dio odgovornosti koje pokrivaju Hrvatske šume i vidjet ćete da se po njima može Ferrarijem voziti“, kaže Boris Šabić, upravitelj Šumarije Makarska.
Problem s opremom i nedostatkom ljudi
Problemu sa zapuštenim privatnim zemljištem ministrica Marija Vučković želi doskočiti akcijskim planom. Rješenje će predstaviti u roku od dva tjedna. Međutim, nisu problem samo zapuštena zemljišta. Više vatrogasnih zapovjednika ovaj je tjedan ponavljalo da nemaju opremu i da im nedostaje ljudi.
Unatoč svim problemima vatra je nakon četiri dana na većini frontova ugašena. Pred šumarima je sada golem posao. Cilj im je, što prije, vratiti šumski ekosustav u ravnotežu.
"Mi bi željeli da možemo dobiti nekakve vrste, međutim činjenica je kad prođe požar ono što on napravi tlu, to tlo više nije pogodno za bilo šta da mi možemo birati. Određene vrste drveća bolje uspijevaju i jedine su koje mogu uspijevati. Mi težimo tome da radimo mješovite sastavine, međutim nismo uvijek u mogućnosti, a šumu moramo vratiti tamo gdje je bila – ne smije se dogoditi da ostane kamenjar“, rekao je Ante Taraš, voditelj Uprave Hrvatskih šuma podružnice Split.
Put do nove šume bit će dug. Najmanje 20 godina treba proći da spaljeni kamen zamijeni zelena krošnja.
