Gradovi u lampicama, ljudi na ulicama. Krčkaju se kobasica i sarma, pao je umjetni snijeg, pije se vino, a ugrijati vas može samo najmasnije i najsočnije. Debrecinka na zagrebačkom adventu na Fuliranju u prosjeku košta sedam eura, za kuhano vino treba izdvojiti tri i pol, a porcija adventskog klasika od pet osnovnih namirnica u prosjeku stoji pet eura. Krenuo je za ugostitelje najbolji period najboljeg mjeseca u godini.
O cijenama na Adventu razgovarali smo s profesorom Borisom Beckom, koji na sve ima dosta sarkastičan odgovor.
Čuli smo da poduzetnici, kažu da su cijene takve kakve jesu. Onome kome se ne sviđa, neka ide tamo gdje je jeftinije. Što vi kažete na to, odnosno radimo li mi taj Advent za ugostitelje i za goste ili ih radimo za građane?
Dvije stvari, jedna je ovo kome je skupo neka ide tamo gdje je jeftinije - to je tipičan hrvatski odgovor. Ako vam se ne sviđa Vlada idite u Srbiju, ako imate nekih prigovora na demokraciju žalite za Jugoslavijom, ako su vam fritule skupe kupite parizer. To je ta naša univerzalna bahatost.
Jesu li ove cijene opravdane?
Ako te fritule idu za jedanaest eura, onda su ludi da ih ne naplaćuju 15 jer bi išle za 15. Tako da možda možemo reći da su premalo naplatili pa će to ispraviti iduće godine.
Radili ste usporedbu između zagrebačkog Adventa i onoga u Beču kakve su razlike?
Kao nebo i zemlja zato što su ti austrijski ili njemački božićni sajmovi potpuno drugog tipa od našega. Mi imamo jedan novitet, a radi se o tome da su oni prvenstveno prodajni. Dakle, 90 posto ili 80 posto kućica moraju nešto prodavati, mora biti autentično, ne smije biti uvezeno ni od kuda, mora biti ili nekakva hrana, neke rukotvorine, nešto što ljudi kupe nekome daruju ili sami pojedu. Kod nas se to nikada nije prodavalo jer se zaključuje da ljudi ili nemaju novaca ili zapravo imaju, ali čini se da naš čovjek ne bi 20 ili 30 eura potrošio na dar.
Jednom ste prilikom zagrebački Advent opisali kao zimsko Zrće.
To je zimsko Zrće, ali sad bih malo popravio metaforu. Mi smo zapravo patentirali jedan izvorni balkanski advent. Jer istočno od Hrvatske nema adventa iz objektivnih razloga jer je svijet pravoslavni i islamski, pa se to ne ne slavi, odnosno ne obilježava. A mi smo na jednom 'predziđu advenstva', svi Advent su zapadno od nas. Međutim, u tom našem okruženju su osmislili poseban advent koji ne služi darivanju, koji ne služi kupovanju nego se samo konzumira. Samo se govori o cijenama jela, nije bilo o cijenama suvenira, da bi darovi bili skupi jer ih nema. Mi bi, umjesto da pretendiramo da smo najljepši advent u Europi mi bismo se mogli predstavljati da smo zapravo jedinstveni balkanski advent. On je zabavan. Ljudi se dobro osjećaju, sviđa im se doći, jedu, piju, druže se, časte. Nema ništa negativno.
Svodi li se ovaj naš Advent samo na stajanje u redu za preskupu hranu?
Ne bih ni ja to mogao bolje reći. Zato što on nema ništa više adventsko, naravno, jer on je event. On je događaj. U Čakovcu se bunio jedan lokalni političar zato što je gradonačelnica na predstavljanje čakovečkog Adventa dovela fratra da izmoli nešto. Onda se on bunio da sad kakve veze ima on s tim, pa to je Advent - nema tu ništa vjersko. Zato imamo, i reklamira se Božićni advent koji treba razlikovati od Uskrsnog adventa, prvomajskog, adventa, Halloween adventa. Jer u Adventu Božić samo smeta, kad dođe Božić moramo ostati doma, kućice se zatvore, ne možemo izlaziti i moramo jesti onu sarmu i bit s familijom ili još gore ići u crkvu. Ali čim ta grozota prođe, mi možemo dalje. Advent se prelijeva i u siječnju i možemo se dalje družiti, tako da nije ništa skupo jer drugog nema, zaključio je s osmijehom na licu.
