Crni je petak, a i 29. studenoga – nekadašnji praznik, ali i dalje crni dan za svinje. Počela je sezona kolinja, a Slavonci bez svojih suhomesnatih specijaliteta – ne mogu.
Sve počinje u rano jutro jer dan kratko traje za posao koji treba napraviti. A dok se pripremaju slanina, kobasice i čvarci, oni u najboljim godinama prisjećaju se i tradicionalne svinjokolje.
"To su bili kirvaji, prvo djeda je najstariji, on je ložio furune da se zagrije voda, da se može šuriti, onda čekaš majstora, kad dođe majstor, majstor je bio najglavniji pa hvataj ga po svinjaku", rekao je Zvonko Barić.
Bez alata nema ni zanata, a ni kolinja bez uigrane ekipe i glavnog majstora. Ovdje je on i kum domaćina, a kum zna se – nije dugme. A proizvodnje poznatih slavonskih delicija, nema bez kvalitetnih svinja, godinu dana starih i teških oko 200 kilograma jer njihovo zrelo meso je najbolje.
But i kare za kulene, ovdje ide vrat, plećka za seke i jedan dio plećke i ovi ostatci što idu od slanine – to ide za kobasice, objašnjava majstor. Iskoristi se sve, od mesa do kostiju koje idu u juhu, slanina se pretvara u čvarke i mast koja je nekada bila mjera uspješnosti svinjokolje.
Nitko nije pitao koliko imate kobasica i mesa, nego koliko ste masti natopili - to je bio broj jedan. Glavni je majstor i broj jedan u proizvodnji kulena, svjetski poznatog i prepoznatljivog specijaliteta Slavonije i Baranje pa nam pokazuje svoje šampione iz bogate riznice u kojoj uživa.
"Ja sam čak razmišljao da si stavim neki otoman ovdje pa da nekad malo odmorim u ovom mirisu ovih delicija", našalio se Željko.
Svinjokolja nije samo dan proizvodnje mesnih specijaliteta bez kojih Slavonci ne bi bili Slavonci, nego i tradicijski običaj koji okuplja obitelji, prijatelje i susjede, kojima je taj dan, bez obzira na koji datum pao – pravi praznik.
"Aj svinje moje lijepe pa debele, aj koliko ste žirova pojele…", pjeva se veselo dok se radi.