Potres im je razrušio dom, pa se deseci tisuća umjetnina Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu iz dana u dan sele u privremeni smještaj, a kustosi, umjesto da vode posjetitelje, u rukama imaju metle.
Na tom mjestu više nije ulje na platnu, nego rupa u zidu. Podsjetnik na zagrebački potres, kao da ga itko uopće može zaboraviti. Prvo je trebalo iskopati uništeno, pa odnijeti 500 tona šute. Jednu po jednu umjetninu skidali su sa zidova, jedan po jedan eksponat umatali, zapisivali i pakirali.
Marijana Paula Fenrečić, kustos zbirke slikarstva MUO: "Fizički smo i otkopavali i spašavali predmete i naši restauratori i kustosi i uprava i tehnička služba, svaka je osoba na svoj način pomogla u ovom stvarno teškom procesu selidbe i evakuacije ljudstva i stvari."
Da je samo do njih, za selidbu bi bili spremni odavno. Europski novac za obnovu su dobili i svoj su dio posla odradili, ali i njih je dotakla hrvatska boljka broj jedan.
Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO-a: "Hrvatska birokracija je takva da je nesavladiva i uvijek postoje prepreke. I kad misliš da si gotov, onda još ima nekakva jedna druga treća peta suglasnost."
Zato je danas gorak okus nestao. Muzej za budućnost, tako piše i tome se nadaju. Iako, realno, prije 2030. znaju da neće biti gotovo.
Luka Korlaet, zamjenik gradonačelnika Zagreba: "Ova zgrada je bila izuzetno zahtjevna za isprojektirati, a bit će isto tako izuzetno zahtjevna i za izvesti... Morate imati zgradu koja što više sliči onoj staroj, izvornoj, a s druge strane mora biti protupotresno ojačana."
Izvođači radova dobili su ciglu i ključ od muzeja, toliko vrijednog da se ne može iskazati u novcu. Radi se o 130.000 eksponata, najvećoj umjetničkoj zbrici u Hrvatskoj a već je 80.000 njih napustilo svoju kuću.
Prvi je put u povijesti organiziran ovoliki transport umjetnina. Niti nakon Domovinskog rata nije bilo potrebe za nečim takvim. Svi ti vrijedni paketi putuju na Zagrebački velesajam na kojemu je jedan paviljon posebno pripreljen za njih. Zadnji će muzej napustiti oni koji su toliko veliki da ih se dignuti može jedino kranom.
Ove su keramičke peći stajale na tavanu muzeja za umjetnost i obrt od 1. svjetskog rata. Sada ih je bilo potrebno sve spustiti, komad po komad oprati i pripremiti za transport.
Ravnatelj Gašparović: "Mi napuštamo ovu zgradu. Muzej za umjetnost i obrt neće biti više ovdje... (zaplakao je)... Ups, oprostite, nisam očekivao da ću biti tako emotivan."
Polurazrušeni 150-godišnji muzej možda izgleda tužno, ali barem je znak da je konačno na red došla obnova kapitalnih kulturnih dobara u Zagrebu.
