Ne javljate se na pozive, ne zovete nikoga? U pitanju je vjerojatno telefobija: Psiholog objasnio što je to
Zvoni telefon, ali nitko se ne javlja. Ako se pitate zašto, razlog bi mogla biti telefobija
Molim Vas, napišite poruku, ne mogu se javiti. Zapravo - ne želim. Tako razmišljaju mnogi mladi jer ih sve više pati od telefobije, straha od javljanja na poziv.
"Nekako mi je to neočekivano, dok ja smislim, ovisi što žele, ako je nepoznat broj, nekako me uhvati ta neka nepotrebna panika", priznaje Ivana Potorica iz Karlovca.
Pozivi nisu omiljeni ni Lukasu Čupiću iz Zagreba: "Ne znam što bih rekao, ne znam što će me tražiti i ako je nepoznat broj onda se ne želim javiti".
Ipak, Tončiju Ceciću sa Šolte najdraža je komunikacija oči u oči: "Nazoveš na telefon, a ne mogu sad pričat ovo ono, pa na poruke, pa za pet minuta su na porukama. Kao koji je problem pričat sa mnom uživo, na telefonu, zašto ti je lakše preko poruka – tu se neka čudna psihologija događa".
Psiholog objasnio pozadinu
Psiholozi kažu da je glavni razlog anksioznost.
"Mogu vas preplaviti neugodni osjećaji, najčešće osjećaj anksioznosti i tjeskobe jer poziv ne mogu kasnije urediti, moraju biti emocionalno prisutni u razgovoru, on je vremenski određen i kasnije ne mogu korigirati način izražavanja što kod asinkrone komunikacije mogu", objašnjava psiholog Krešimir Prijatelj.
Da je to sve češće, dokazuju i podaci Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti. Gotovo polovina ispitanika prošle godine koristila je tradicionalne pozive vrlo rijetko, tek 32 posto svakodnevno. Čak 71 posto vrlo rijetko koristi SMS uslugu, ali to je zato što je sve - online.
Istovremeno 93 posto ispitanika svakodnevno čita elektroničku poštu i koristi chat aplikacije, dok pozive i videopozive koristi tek njih 69 posto.
A kako se s tim nose oni mladi koji od mobitela žive?
Dobre strane poziva
"Poslovna komunikacija ide putem maila što je super jer onda nema tih poziva, često ja završavam sav posao da nikad ni ne vidim osobu uživo, nit ju čujem, nit znam kako izgleda", ističe influenser Marko Vuletić.
To mu je odlično jer, dodaje, nema onog momenta hoće li "kliknuti" ili ne. "Ovako je sve super, završilo je preko poruke, sve se riješilo i nema dodira s ljudima", kaže.
A mnogi izbjegavaju pozive jer su poruke jednostavno praktičnije.
"Kad odeš na poruku, ne moraš odmah odgovoriti i možeš negdje nešto obaviti", poručuje Nika Kozlica iz Splita.
No iskusniji znaju da su najbolji razgovori oni spontani.
"Poruke su mi hladne i nisam točno sigurna što je osoba htjela reći, ako razgovaram s njom onda već imam puno bolji dojam", dodaje Štefica iz Zagreba.
Psiholog Prijatelj napominje da razgovorom mladi i odrasli razvijaju spontanost u komunikaciji, vještine, razmišljanja, zaključivanja, brzine u obradi informacija.
Zato sljedeći put kad mobitel zazvoni, bolje je reći - halo?