Klizište ispred ureda predsjednika Republike Hrvatske postalo je jedno od najvećih u državi, a njegova veličina sada doseže čak 13 nogometnih igrališta. Teren na Pantovčaku otvorio se još u ožujku, a dodatnim pomicanjem tla situacija se dodatno pogoršala. Stanari okolnih kuća zgroženi su trenutnim stanjem, a postavlja se pitanje kada će sanacija ovog problema biti završena.
Stanari su izrazili svoje nezadovoljstvo zbog nestabilnog terena, među njima je i Tomislav: "Strašno je nestabilan teren, stalno se skliže! Mi smo na laporu s ilovačom iznad, čitava podsljemenska zona." Snježana, također iz Zagreba, dodaje: "Jako ružno. Mislili smo da će ova cesta biti OK kad su je počeli raditi, ali sad vidimo da i ona klizi."
To je klizište postalo jedno od najvećih u državi.
Sanacija u tijeku
Radovi na sanaciji klizišta su u tijeku. Goran Mazija, voditelj Odjela za geotehnički katastar Grada Zagreba, izjavio je: "Vrlo sam zadovoljan izvođenjem radova koji će biti gotovi koncem godine u dijelu sanacije samog klizišta. Međutim, polaganje komunalne infrastrukture u prometnice i puštanje same prometnice bit će negdje na proljeće iduće godine." Ova situacija znači da će stanari izgubiti još mnogo živaca i vremena jer je sjeverni dio grada odsječen.
Jura, jedan od stanara, komentira: "Ovo je najmanji problem. Odronilo se jer je priroda tako htjela. Problem su svi ovi ostali pravci koji su odrezani zbog radova." Vito dodaje: "Put koji je prije trajao 5 do 10 minuta sada traje pola sata."
Fokus na dugoročnu stabilnost
Iako se radovi nastavljaju, fokus je na osiguranju stabilnosti klizišta kako se slični problemi ne bi ponovili. Mazija objašnjava: "Izveli smo niz pilotskih stijena na koje smo stavili naglavne grede, a na koje će doći gabionski koševi kao masivni zidovi koji štite od klizanja i površinskog pomaka tla."
Zahtjevan je to posao jer kad se jednom klizište pokrene, vrlo se teško zaustavlja.
Prema riječima umirovljenog profesora građevine Željka Arbanasa, sanacija klizišta predstavlja zahtjevan posao. "Glavni proces koji uzrokuje klizišta su podzemne vode,koje smanjuju čvrstinu materijala. Tlo postaju slabija is labija i proces klizanja se ne odvija dok klizište ne zauzme novu stabilnu poziciju."
Unatoč izazovima, profesor Arbanas umiruje i kaže da se u svijetu uspješno saniraju i sto puta veća klizišta od ovog.
