U Zagrebu je sve više dojava o napadima vrana. Svibanj i lipanj mjeseci su kada vrane postaju agresivnije zbog othrane ptića. Svatko tko im se učini kao prijetnja postaje žrtvom pa se Zagrepčanima čini kao da su u filmu Ptice Alfreda Hitchcocka.
Da bi se spriječili napadi, tijekom zime su se uklanjala gnijezda, ali ni to nije bilo dovoljno.
"Čula sam de je bilo napada kod škole, nisam osobno imala takvo iskustvo, ali primjetila sam da ih puno ima", kaže Vesna. "Vidite iz ovih željeznih koševa sve izvade van, sve. Agresivne su, ako ih tjerate", kaže Miki.
Vrane jako dobro pamte
Kata je pak vidjela jednog muškarca kako im baca kruh, a vrane su u jatima dolazile.
Poznato je da vrane jako dobro pamte pa su upravo takva ponašanja razlozi njihova nasilja. Kada do njega dođe, posljedice mogu biti ozbiljne, pogotovo uslijed panične reakcije.
"Vrane mogu uštipnuti žešće i jače, ali najviše ozljeda se događa kod ljudi u poznim godinama koji ih se prestraše i spotaknu se", govori Manuel Jacmenović, predsjednik udruge Ornitološki laboratorij.
Najviše napada na Knežiji
Točan broj napada nije poznat, ali je mjesto gdje su najčešći. Za sve je odgovoran jedan par vrana, a postavljene su i table s uputama kako reagirati u slučaju napada.
"Primjetili smo da se zapravo 90 posto tih prijava odvija ovdje na području Knežije. Mahnete rukama ispred glave, isto ako gledate prema životinji ne usuđuju se napadati sprijeda", kaže ornitologinja Iva Šoštarić.
A još je važnije preventivno ponašanje.
"Ljudi često kad vide mladunca poluodraslog negdje na tlu imaju potrebu pomoći i spašavati. Ne treba spašavati jer roditelji znaju gdje su", kaže Tomislav Krizmanić, edukator u Zoološkom vrtu.
Njihova populacija stalno raste, procjena je da u Zagrebu trenutačno obitava 800-tinjak parova sivih vrana. Pokušaji tjeranja sokolovima ili uklanjanja gnijezda koji se čak protive i zakonu, samo su kratkoročna rješenja jer će se vraćati dok god imaju dobre uvjete.
"Kada sve pokosimo i ostavimo samo visoko drveće, ono i pogoduje samo vranama. Onda još kad imamo hrpu nezaštićenog smeća, jasno je da smo mi krivi za to", ističe Luka Oman iz Prijatelja životinja.
Dok to ne promijenimo, suživot je neizbježan, a uz poštivanje pravila, i manje opasan.