Statistika je jedno, a stvarni život nešto potpuno drugo. Iako krivulja inflacije već pola godine ide prema dolje, građani to baš i ne osjete – posebno kad je u pitanju hrana.
"Cijene hrane su svakim danom sve veće i veće, na žalost. Ne osjetim pad inflacije. Cijene su i dalje visoke", kaže nam Zagrepčanka Tea Horvat.
"Meni je to suludo. Odem u trgovinu, jaja dođu 23 kune, a s tim ne mogu napraviti niti doručak kako treba", ističe Zagrepčanin Filip Burazer.
Ljudima je sve teže jer cijene hrane su vrlo blizu europskog prosjeka, za razliku od plaća koje su tek na 40 posto. Niže cijene na policama nisu toliko realne, jer s dolaskom turističke sezone, glavna „berba“ za trgovce tek slijedi.
"Ne možete sada očekivati da će itko ići smanjivati cijene u top sezoni. Što će biti poslije sezone, vidjet ćemo, ali predviđanja su da će se inflacija smiriti", kaže nam Slobodan Školnik, stručnjak za cijene u maloprodaji.
Istodobno, vodeće kompanije u prehrambenom sektoru u Francuskoj moraju od srpnja spustiti cijene za stotinu proizvoda, u suprotnom trgovcima je sankcije najavio ministar financija. Takav scenarij, u Hrvatskoj ćemo teško vidjeti.
"Samo što je Francuska zemlja žutih prsluka. Oni vole prosvjedovati, tako da nije čudno što su oni uveli te mjere nego kod nas", kaže Boris Podobnik, prodekan na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa.
Za razliku od Francuza, kod nas je na brzinu sklepana bijela lista koja već mjesecima prati situaciju na policama. Cijena kelja tako je posljednjih mjeseci skočila čak 188 posto, 111 posto više plaćamo paštete. Deterdžente za pranje rublja 110 posto. Skuplji su i sir za 66, mortadela za 60, ali i tjestenina – u prosjeku za 45 posto.
"Karteli nisu dozvoljeni ali je moguće da kod nas efekt kartela postoji, ali je pitanje tko će ga kontrolirati, tko će vidjeti da se oni uistinu dogovaraju. Moguće je da proizvođači ne žele praviti konkurenciju jedni drugima i svi održavaju istu cijenu", ističe Podobnik.
Ima li onda uopće šanse da u skorom roku cijena hrane padne? Ima, ako sami počnemo proizvoditi više.
"Čini mi se da je tužna zemlja u kojoj se ništa ne isplati raditi, u kojoj se sve treba uvoziti. Ako pogledate po našim trgovačkim lancima, mislim da je roba hrvatskog podrijetla u malom omjeru", kaže Zagrepčanka Biserka Matković.
Samo lani uvezli smo poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda za gotovo 5 milijardi eura, što je 30 posto više u odnosu na godinu ranije. Samo kruh, peciva i kolače iz uvoza platili smo 233 milijuna eura.
