U Hrvatskoj je potvrđen jedan izolirani slučaj gube. I to u Splitu - kod stranog radnika prije desetak dana. Bolest je jučer potvrđena i u Rumunjskoj, gdje su zaražene dvije osobe. Nekoć je bila smrtonosna, a liječnici umiruju - guba je danas izlječiva bolest. Naša Maja Lipovšćak Garvanović razgovarala je s Ivanom Puljizom, predstojnikom Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević.

Trebaju li građani biti zabrinuti?

Razloga za zabrinutost nema, narativ je to i splitskih epidemiologa, ali i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo odakle - kao što smo mogli čuti - uvjetuju, odnosno, u budućnosti će strani radnici morati dostavljati potvrde o cijepljenju i prolaziti dodatne zdravstvene preglede kako bi se te i slične bolesti slabije širile. Tješi činjenica da se guba ne prenosi tako lako odnosno, potreban je dugotrajan kontakt sa zaraženom osobom. 

Doktore Puljiz, dobrodošli. Prošle su 44 godine otkako je guba detektirana u Rumunjskoj, kod nas evo prije 10 dana - koliko godina je nije bilo u Hrvatskoj? 

Zadnji slučaj u Hrvatskoj je bio prije više od 30 godina, 1993. godine. Prema službenim podacima, u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća bilo je 20-ak slučajeva. Zadnji slučajevi su bili sredinom 20. stoljeća - 1956. godine zadnji slučaj iz okolice Trogira. 

Zašto se pojavljuje? Naravno, matematika je jednostavna: guba ili lepra je bolest koja ima dugu inkubaciju. Vrijeme od zaražavanja do pojave simptoma je od pola godine do 10 godina, a nekad i više. Znači, ne postoji mogućnost detekcije takve bolesti kod ljudi koji dolaze iz zemalja iz područja gdje je ona endemska. U svijetu danas imamo pet zemalja gdje je najviše endemska - neki dijelovi Brazila, Indija, Indonezija, Demokratska Republika Kongo, Bangladeš i okolne zemlje. Znači mi ne možemo detektirati.

Na svu sreću postoje učinkoviti antimikrobni lijekovi, najčešće kombinacija lijekova, kojima se bolest uspješno liječi. Bolest nije visokokontabilna tako da nije potrebna posebna izolacija takvih pacijenata.

NAKON VIŠE OD 40 GODINA /

Novo izbijanje gube u Europi: Jeziva bolest stigla preko dvije maserke iz Indonezije

Dakle, moguće da je prvi pacijent u Hrvatsku došao zaražen, pošto ste rekli da je inkubacija i do nekoliko godina, a on već dvije godine živi ovdje. 

Tako je, najvjerojatnije je pacijent s tom bolesti došao. Ne postoji kao takva bolest endemska u Europi niti Australiji niti u SAD-u. Na drugim kontinentima, Južna Amerika, Afrika, Azija postoji tako da je to najvjerojatniji način - došao je sa tom bolešću, bolest se u međuvremenu razvijala i sada je ispoljila svoje kliničke simptome. 

Koliki je strah da će se sada dalje širiti među populacijom ljudi koji su bili s njim u kontaktu? 

Ne postoji strah. Potreban je dug, uzak kontakt s oboljelom osobom. Najčešće se prenosi kapljičnim putem znači, kućni kontakti koji su mjesecima zajedno, nekad i godinama, da bi se bolest prenijela. Opet, s druge strane, bolest se može detektirati. Imamo epidemiološki podatak, imamo kliničku sliku, imamo mikrobiološke pretrage i imamo učinkovite lijekove kojima se bolest može izliječiti. 

Koji su prvi simptomi? 

Promjene po koži. Najčešće to su hipopigmentacije ili svjetlija boja kože u odnosu na ostalu kožu. Promjena poslije može biti više - gubitak osjeta odnosno, s vremenom nedostatak osjeta, u težim kliničkim oblicima bolesti mogu se razviti i čvorasti infiltrati po koži ili po različitim dijelovima tijela. Uz gubitak osjeta, opadanje kose, opadanje trepavica, opadanje obrve. Kod težih oblika, ako zahvaćaju lice u endemskim područjima imamo izraz 'facies leonina' - izgled lava, kod osoba koje imaju te potkožne čvoriće po licu.

A klinička reprezentacija je šarolika, od ovih blažih oblika, nerijetko ovisi o imunološkom statusu same oboljele osobe. Od ovih blažih tuberkuloidnih do onih leprematoznih težih oblika odnosno, razvijenih. Na svu sreću, bolest nije smrtonosna. Izaziva probleme u smislu atrofije mišića, gubitka osjeta, u konačnici invalidnosti, defekata kože, ali u pravilu nije smrtonosna.

Vidimo širi se, ne samo da je došla u Hrvatsku, došla je i u neke susjedne zemlje. Kako je to moguće? 

Pa isti je način prijenosa, imamo imigrante, imamo osobe koje tu rade, iz zemljanih područja. Na razini svijeta godišnje imamo blizu 200.000 novooboljelih. Lijekovi su učinkoviti. Svjetska zdravstvena organizacija posljednjih godina besplatno daje lijekove za liječenje lepre na način da se ona suzbije, ali naravno, nije uvijek moguće sve pojedinačne slučajeve. To su minorni oblici da bi se morali posebno zabrinjavati. 

Situaciju ćemo na RTL Danas i net.hr pratiti i dalje, uz nadu da se bolest neće širiti.