Zoran Milanović svečano je prisegnuo pred 150 uzvanika na Pantovčaku i započeo svoj drugi mandat. Od nejednakosti i korupcije, do važnosti mira i jedinstvene nacionalne politike - sve se to slušalo i u predsjednikovu kraju Glavicama. Tamo je i naša reporterka koja je razgovarala s Antom Milanović rođakom predsjednika.
Kako ste doživjeli inauguraciju, jeste li je gledali?
Jesam, gledao sam. Bilo je super svečano, lijepo organizirano. Dobar izbor glazbe - cijelu Hrvatsku je pokrio. Sve je bilo odlično.
Pokrivena je i sinjska krajina, vidjelo se osmijeh mu nije silazio s lica dok je pjevala Sinjska klapa.
Otpjevali su 'Cetinu' to gospodin Stipe Breko već sto godina pjeva.Svjetski glas, nema se tu što dodati. Vrhunska izvedba.
Što kažete na govor? Kakav je po vama bio i koji su bili glavni naglasci?
Želim njemu čestitati još jednom, ali nisam analitičar. Lijepo govori, čovjek zna sve, bio je pripremljen, inače govori iz glave, ali sada je ipak svečanija prilika.
Koji su po vama glavni naglasci, što vam je ostalo najupečatljivije?
Ona rečenica kada je rekao 'Ovo je naša kuća', to su osnovne stvari. Vanjsku politiku ne bih komentirao, čovjek je rekao sve. On je genijalac.
Kako su to doživjeli vaši roditelji, stric i strina predsjednika Milanovića?
Oni su bolesni, imaju gripu. Oduševljeni su, jako emotivno to nam je prvi rod. On je naša dika.
Je li vam žao što niste uspjeli otići jer ste morali raditi?
Nisam bio ni pozvan, ali da sam bio vjerojatno bi dobio slobodan dan.
Je li vam žao što niste?
Pa je kad sam vidio sve sad mi je malo i žao. Nisam o tome razmišljao, ali danas kad sam vidio bilo mi je žao. Bilo bi lijepo biti dio toga.
