Iako je u Hrvatskoj oko 37 i pol tisuća prvašića, 7-godišnja djevojčica iz Ždrelca Kneževića kraj Posedarja sjedit će sama u klupi. Anđela Knežević je jedina učenica tamošnje područne škole koja je nakon privremenog zatvaranja zbog nedostatka učenika, ove godine ponovno otvorena.
U klupi sjedi sama i na panou će biti samo njeni crteži,ali 7-godišnja Anđela raduje se što je počela nastava i nabraja što je sve radila u samo dva dana.
"Crtala, pisala, ne znam što još... Znam već pisati slova, ali u školi mi se najviše sviđa igrati", kaže sramežljivo Anđela Knežević i na pitanje kakva joj je učiteljica, jednostavno odgovara - dobra.
A mlada učiteljica na nastavu će svakodnevno dolaziti iz 30 kilometara udaljenog Zadra.
"Do sad jesam predavala u manjim razredima, ali zaista nikad nisam imala samo jedno dijete u razredu. Razlika je u tome što sam ja isključivo posvećena samo njoj što je jako, jako dobro. Zapravo, Anđela ima jednu vrstu privatne učiteljice u školici" - kaže Ena Bošković, učiteljica PŠ Ždrilo Knežević OŠ Braće Ribar Posedarje i dodaje kako ovakav odnos preraste gotovo u familijarni.
Osnovna škola iz Posedarja ima pet područnih škola i u njima 60 učenika. Škola u Ždrilu je dugo godina radila s manjim brojem djece, a onda je lani potpuno ostala bez učenika i godinu dana bila zatvorena.
"Mislim da je izuzetno značajno za učenike koji su razredna nastava. To su učenici od 7-8 godina koji bi da nemaju školu ovdje morali ujutro puno ranije putovati, dizati se i tako se i vraćati kući s velikim učenicima", smatra Vanja Buškulić, ravnateljica OŠ Braće Ribar iz Posedarja koja djeci svakodnevno dostavlja i školsku marendu iz matične škole.
U istu je školu išao i Anđelin otac. Tada je u razredu bilo i po desetoro djece. Ponovno otvaranje škole u sve pustijem selu hvali, ali smatra kako bi trebalo poboljšati i sigurnost dolaska djece do škole što mu je obećano u Općini Posedarje.
"Odobreno je to sve, ali nitko ništa ne javlja. Znači, tu bi tribalo stavit ležeće policajce, pod jedan. Signalizacija je zarasla, vidite da se ništa ne vidi, vozi se brzo, tu je brzina nenormalna, tako da je to ajme majko. Drugo je sve u redu", upozorava Jure Knežević zabrinut za sigurnost svoje kćeri, ali i druge djece koja će jednom tu, nada se, prolaziti do škole.
Iako uživa u pažnji kojom je okružena i samo za sebe će imati učiteljicu i nastavnice engleskog, informatike i vjeronauka, Anđela ipak jedva čeka iduću školsku godinu kad će joj se pridružiti i kolegica iz vrtića.
"Zato što želim da Tonka dođe i da imam društvo u školi", kaže Anđela za kraj posjeta koji je malo zbunio jer su joj u razred banule kamere.
"Slijedeće godine Anđela više neće biti sama u školi, ima još jedna djevojčica koja će biti s njom. Ona je sad predškolac. A imamo i dvoje mlađe djece do 3-4 godine, pa računamo da će se tako i oni pridružiti njima dvjema", zaključuje ravnateljica Buškulić i nada se da će se negativni trend konačno preokrenuti u Ždrilu, a djeca svake godine puniti malu, ali svježe preuređenu školu koja ima sve potrebno.
Do tada učiteljica Ena nije samo netko tko dijeli zadatke i ocjene, nego i svakodnevni prijatelj za igru preko velikog odmora, pa se s jedinom učenicom i lopta.
