U svim razgovorima sa SRJ i BIH te međunarodnim organizacijama tražimo da se nametne pitanje rješavanja sudbine zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila, kazao je na konferenciji za novinare Josip Jugec, predsjednik Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja.
Dodao je kako je "upravo suradnja na tom području bitna za normalizaciju odnosa sa SRJ". Rekao je kako je na tom prostoru oko 300 hrvatskih žrtava.
Od Hrvatskog sabora obitelji stradalnika traže ubrzanje procesa traženja te osiguranje dostatnih financijskih sredstava za ekshumacije i identifikacije.
Kao poseban problem Marija Macek, predsjednica udruge "Hrvatski feniks" iz Zagreba, ustvrdila je da Srbi koji su bili na mjestima stradanja ne žele surađivati u otkrivanju masovnih i pojedinačnih grobnica.
- Pogađa nas i to što ratni zločinci nisu procesuirani i što se neki od njih slobodno šeću po našim gradovima i selima - kazala je.
Udruge su nezadovoljne brzinom identifikacije jer, kako je istaknuto, u ovom trenutku u Zagrebu i Osijeku je 700 ekshumiranih žrtava, a ako se bude radilo dosadašnjom brzinom one neće biti identificirane u narednih nekoliko godina.
- Tražimo da uz laboratorije u Zagrebu, Splitu i Osijeku gdje se identifikacija vrši DNA metodom na raspolaganju bude i laboratorij MUP-a - kazala je dr. Ljubica Bitula iz "Hrvatskog feniksa", dodavši da će takav zahtjev uputiti ministru unutarnjih poslova Šimi Lučinu. Predsjednica Udruge obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Osječko-baranjske županije Štefica Krstić podsjetila je kako su Srbi za "vrijeme mandata UNTAES-a, UNPROFOR-a i ostalih međunarodnih promatrača premještali tijela ubijenih hrvatskih branitelja i civila na nepoznata mjesta i tako otežali traženje". - Svjesni smo da mnogi nikada neće biti pronađeni, jer kako vrijeme prolazi mnoge stvari padaju u zaborav, ali je zato na nama roditeljima i obiteljima obveza da to ne dozvolimo - kazala je.
