Koalicija SPS-JUL je, prema svim podacima (osim njihovim vlastitim, koji nisu ničim potkrijepljeni), totalno poražena na predsjedničkim, parlamentarnim i lokalnim izborima u SRJ. U nemogućim uvjetima, sotonizirana, šikanirana i pokradena, ujedinjena oporba postala je građanima Srbije simbolom nečega drugog, a ne katastrofalne Miloševićeve vlasti i masovan odaziv na izbore (između 70 i 80%) pokazao je da Srbi, ako i ne znaju što hoće, znaju da Miloševića i njegovu suprugu sigurno više ne žele. Stanje na terenu je, i pored nepravilnosti velikih razmjera, farsičnog glasanja u Crnoj Gori i na Kosovu, takvo da ŤSloboť ne može pomišljati čak ni na drugi krug.
Oporba je spremna braniti svoju pobjedu; prema izjavama šefa izbornog stožera DOS-a, čelnika Demokratske stranke Zorana Đinđića, čak ni drugi krug izbora ne dolazi u obzir nakon tako jasno izražene volje naroda. Prema našim izvorima iz DOS-ovog stožera, gospodin Koštunica je veoma zbunjen; pobjeda je toliko premoćna i očita da se ni sam kandidat DOS-a još ne može snaći u ulozi predsjednika Srbije izabranog tolikom većinom glasova. Premda je Momir Bulatović prije nekoliko dana izjavio da po ustavu Miloševićev mandat traje do lipnja 2001., po istom tom ustavu izabrani predsjednik mora položiti zakletvu i stupiti na dužnost najkasnije za dva tjedna.
To je samo jedno od nejasnih pitanja glede preuzimanja vlasti u SRJ; nejasno je koliko su ljevičari spremni priznati očiti poraz. Prema njihovim preliminarnim rezultatima, oni priznaju pobjedu oporbe samo na lokalnim izborima, a parlamentarne i predsjedničke proglašavaju svojom pobjedom ? doduše, samo preliminarno; prva zvanična tiskovna konferencija Savezne izborne komisije (iz koje su u noći nakon izbora brže-bolje jednostavno izbačeni članovi iz DOS-a, SPO-a i SRS-a) odložena je za četvrtak, s nejasnim obrazloženjem u kojem se spominju teškoće pri brojanju glasova. Već u postizbornoj noći građani su izlaskom na ulice i proslavljanjem pobjede DOS-a pokazali da bi svaki pokušaj otvorene izborne krađe izazvao Ťna terenuť nezadovoljstvo nepredvidivih posljedica. O Ťklimatskim promjenamať u srpskoj politici rječito je govorio fijasko organiziranih Ťproslavať ljevice; najindikativniji je podatak iz jednog od južnijih srpskih gradova, gdje je proslavu spriječila i binu rasklopila policija, s obrazloženjem da skup nema dozvolu.
Enormni propagandni stroj lijeve koalicije se toliko zahuktao da su izgleda u SPS-u i JUL-u napravili ključnu grešku i povjerovali stavkama iz vlastite propagande. Njihovo nevjerojatno nisko blaćenje oporbe na kraju je postalo posve kontraproduktivno; moglo im je donijeti poene samo tamo gdje su ih već imali, a glasačima s malo soli u glavi morao se na kraju prevrnuti želudac od te nezamislive količine splačina servirane pod istinu. Miloševiću ostaje samo čekanje da netko iz izborne komisije Ťstisne petljuť i velikom šefu priopći podatak da njegovih glasova više NEMA i da ih nemaju odakle izmisliti. Hoće li se odlučiti za (?)miran odlazak s vlasti, ili pokušaj otvorene diktature koji ga u krajnjem ishodu najvjerovatnije vodi pred neki zid poput onog koji je podupro Nikolaea i Elenu Čaušesku, znat će se uskoro. Vrlo skoro.
