"Želimo pokazati da smo uz roditelje ubijenog Davida i da smo protiv bahatosti i brutalnosti policije u susjednoj državi", poručili su organizatori skupa podrške pokretu "Pravda za Davida" koji je održan usred Zagreba. Sve je započelo u Banjoj Luci u ožujku ove godine, kada je nađeno tijelo 21-godišnjeg Davida Dragičevića, studenta elektrotehnike, u plitkom potoku tjedan dana nakon nestanka, a za kojeg je policija lakonski objavila da se sam - utopio.
Otac Davida Dragičevića, Davor, nije htio pristati na brzi pokušaj okončanja istrage i inzistirao je na istini, na pravoj istrazi. I započeo je prosvjede u kojima je sudjelovalo sve više i više građana. Tražila se istina o Davidu, ali i sve se više govorilo o tome da "institucije" u Republici Srpskoj ne rade svoj posao kako treba. Osim u Banjoj Luci prosvjedi su održani i u Sarajevu, Mostaru, Beogradu, a sada i u Zagrebu.
Još od 2016. traju i prosvjedni skupovi u Sarajevu, "Pravda za Dženana". Tamo je pokretač prosvjednih skupova također otac, Muniz Memić, otac 22-godišnjeg studenta prava Dženana, koji je smrtno stradao pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima tijekom noćne šetnje sa svojom djevojkom, u Velikoj aleji na Ilidži, u Sarajevu. Ni tri godine kasnije slučaj Dženana Memića nije okončan, otac i aktivisti pokreta "Pravda za Dženana" također kao i Davor Dragičević, optužuju policiju i istražna tijela za nemar i pokušaj zataškavanja. Oba oca i oba pokreta se podržavaju, a u Sarajevu je prije nekoliko mjeseci održan i zajednički impresivan skup.
Nasilna eskalacija
No, "Pravda za Davida" ovih je dana doživjela novu, nasilnu, eskalaciju. Na novi val mirnih prosvjeda u Banjoj Luci, koji su se održavali prije nekoliko dana, policija Republike Srpske odgovorila je uhićenjima i zabranom okupljanja. Glavni organizator, Davor Dragičević, otac ubijenog Davida završio je u zatvoru, a danima se već u medijima vrte scene brutalnosti prema okupljenim prosvjednicima. Nakon izlaska iz zatvora Davor Dragičević je organizirao veliki prosvjedni marš – jer je pristup središnjem banjalučkom trgu branila specijalna policija – a odaziv je bio veći nego ikada.
Aleksandar Trifunović, glavni urednik banjalučkog portala Buka, za Net.hr kaže da je do novog zamaha prosvjednog vala u Banjoj Luci došlo upravo zato jer su građani bili zgroženi primjenom sile, uhićenjem Davidova oca, Davora.
"Na ljude koji su se okupljali na trgu, koji nisu napravili nikakav incident, izašla je policija pod punom spremom. Bilo je tisuće ljudi, mnogo mladih, sigurno dvije trećine pripadnika generacije Davida Dragičevića. Evidentno ih se željelo zastrašiti. Na Božić, na dan kada se prekidaju ratovi, mi smo usred Banje Luke imali scene policijskog nasilja prema ženama i djeci. Bio je to izuzetno težak trenutak za sve Banjalučane, no umjesto da se prestraše, oni su hrabro još u većem broju izašli na ulice", opisuje atmosferu Trifunović.
'Da nije bilo prosvjeda, ne bi bilo ni istrage'
On objašnjava da su se prosvjedi oca Davora Dragičevića pokazali učinkovitima: "Da on nije krenuo s protestima i prozivanjem, ne bi se ponovno otvorila istraga. Tek nakon njegovih prvih prosvjeda dolazi do podizanja optužnice protiv nepoznatog počinitelja. Prema tome, sustav nije funkcionirao, oni koje plaćamo da vode računa o sigurnosti ovog grada nisu radili svoj posao, istražni organi nisu radili svoj posao kada su olako Davidovu smrt pokušali prikazati kao da se on sam ubio. Da nije bilo pritiska grupe 'Pravda za Davida', tužiteljstvo ne bi niti otvorilo istragu!"
Upravo to je, kaže Trifunović, zajednički nazivnik svih prosvjednih okupljanja – pozivanje da se slučaj riješi, da se počinitelji privedu, da odgovaraju oni koji su počinili zločin. "Nema tu nikakvih teorija zavjere, nije to nikakav politički pokret, ljudi jednostavno traže od sustava da bude učinkovit, da se rješavaju zločini, da se ništa ne zataškava", smatra Trifunović. Prošla godina je bila, kaže, predizborna godina i mnogi s političke pozornice su komentirali slučaj, ali Trifunović odbacuje sumnje da je došlo do politizacije cijelog pokreta "Pravda za Davida".
"Oni koji optužuju 'Pravdu za Davida' za politizaciju zapravo žele skrenuti priču s pravog kolosijeka, a to je pronalazak ubojice ili ubojica i rješavanje slučaja", kaže Trifunović.
Galerija
Borbe dvojice očeva
Na pitanje postoji li mogućnost jačeg povezivanja dvaju prosvjednih lanaca, Pravde za Davida i Pravde za Dženana, Trifunović kaže da je prirodno da roditelji koje su snašli ovako zastrašujući problemi pružaju podršku jedni drugima: "Imaju zajednički cilj, na dva različita mjesta u BiH dva oca se bore za istinu o tome kako su izgubili sinove i sumnjaju da državni aparat ne radi istrage kako treba. To ih povezuje i pokazuje da policijski i pravosudni aparat u BiH ima mnogo problema."
Jesu li ovakvi prosvjedi korak naprijed za BiH ili zabrinjavajući proces?
"U ovim letargičnim sredinama mislim da je dobro da građani pokazuju da imaju svoj stav, da se ne plaše javno reći ono što ih tišti. Dominiraju poruke solidarnosti, to je izuzetno značajno. Ovo su najveći prosvjedi u BiH nakon Daytonskog sporazuma, oni su znak oslobađanja od straha i sigurno će ostati zabilježeni u povijesti BiH kao znak da građani nisu sjedili skršenih ruku kada su shvatili da državni aparat ne radi kako treba", smatra Trifunović.
David Dragićević
'Povijest uživo'
Poznati bosansko-hercegovački psiholog i politički analitičar Ibrahim Prohić, kaže da se u BiH upravo događa "povijest uživo". On smatra da je ovaj val prosvjeda očekivan, te da se on sam pita – zašto se nisu dogodili ranije "jer ljudi u BiH, osim uskog kruga političke elite i onih koji su interesno vezani s njima, već jako dugo žive ispod granica dostojanstva i egzistencijalnog minimuma." Prohić smatra da su ovi prosvjedi pokazatelj jednog dubljeg vrenja među stanovnicima BiH, dubljeg nezadovoljstva jer se u BiH živi izuzetno teško, a problemi s policijom i pravosuđem su samo jedan od mnogih gorućih problema.
"U BiH, a posebno u Republici Srpskoj, suočavamo se s puzajućom diktaturom. A ovih je dana ta puzajuća diktatura ustala na noge i pokazala da ne preza od upotrebe sile. Uvjeren sam da se ovakva upotreba policijskih snaga nije mogla dogoditi bez znanja i suglasnosti najmoćnije osobe u Republici Srpskoj, i jedne od najmoćnijih osoba u cijeloj BiH (Milorada Dodika, op.a.). A nešto takvo se moglo očekivati nakon izbora u listopadu. Vlast se suzdržavala da ne krene batinama na narod samo zbog izbora, a nakon pobjede na izborima – udri. Radi što hoćeš, jer u BiH kada osvojiš vlast, četiri godine si posve miran, nema nikakvih mehanizama za izvanredne izbore.”, komentira Prohić.
Ljudi su se prestali bojati vlasti
Ibrahim Prohić također smatra da su prosvjedi i "Pravde za Davida" i "Pravde za Dženana" pokazatelj da se ljudi u BiH počinju prestajati bojati vlasti: "Ono što je pozitivno u ovom buntu vidimo da su ljudi prešli granicu straha. Da počinju reagirati. I ljudi počinju razumijevati da Republiku Srpsku, kao uostalom i Federaciju BiH, imaju, posjeduju samo neki ljudi. Također vidim kao pozitivan pomak to što se prešlo preko 'crta' u glavi koje nose svi u BiH, tih crta koje nas ucrtavaju u ovaj ili onaj nacionalni krug. Ovdje se godinama vode bitke na pogrešnoj crti, etničkog predstavljanja, a ne na crti onih koji zloupotrebljavaju vlast i društvenih grupa koje trpe zbog zloupotreba.”
Korijeni bunta oba pokreta su isti, reakcija na činjenicu da država ne radi svoj posao, da je vlast stala na stranu zločina a ne žrtve, smatra Prohić. Za njega su prosvjedni skupovi u ovom trenutku pozitivni pokreti, ali upozorava na opasnost od manipulacije. "Ljudi koji žele dobro ovome društvu ponadaju se da će neki pokreti imati značajniji utjecaj na naše društvo, ali onda se pokaže da to nije tako. Budimo oprezni".
Davidov otac Davor Dragičević
'Ovo više nisu muke tranzicijskih zemalja'
Činjenicu da se održavaju skupovi podrške "Pravdi za Davida” i u drugim gradovima unutar BiH, ali i izvan granica, u Srbiji i Hrvatskoj, Prohić smatra pokazateljem da ljudi počinju razumijevati da ih i dalje povezuju slične brige i problemi neovisno o tome što su formirane nove države, da mnogi muku muče, na žalost, s problemom neučinkovite vlasti i klijentelizma.
"Ovo predugo traje. Ovo više nisu muke tranzicijskih zemalja. Ne može se trideset godina govoriti da je problem tranzicije neučinkovito pravosuđe ili klijentelizam. Ljudi očekuju promjene, rješavanje problema. Mnogi se prepoznaju u tome. I reagiraju emotivno, neovisno o granicama. Unutar BiH, ali i u drugim postjugoslavenskim zemljama. Predugo smo živjeli zajedno da ne bismo jedni druge mogli i morali razumjeti. Postoje 'veliki', postoje 'vladari', a s druge strane su mali, obični ljudi i mi 'mali' bismo se morali razumjeti oko ovakvih ljudskih situacija."
