Svešpanjolsko finale na Saint Denisu predstavilo je moćni Real i bljedunjavu Valenciu. Fernando Morientes, Steve McManaman i Raul Gonzales bili su "krvnici" Cuperove momčadi,
zahvaljujući njihovoj preciznosti Real je postao jedini klub koji je u devet dosadašnjih izdanja Lige prvaka pobjednički pjenušac otvarao dvaput.
Uoči okršaja s Lopezom i društvom, Realovi nogometaši imali su težak imperativ. Samo pobjeda najtrofejnijem europskom klubu na jesen je donosila dvoboje Lige prvaka. Peto mjesto osvojeno u Primeri uoči pariškog je sraza davalo tek "sitniš i kovanice" te trnovit put u Kupu UEFA. Pri dolasku u Francusku ekspedicije Reala i Valencie sletjele su u različite zračne luke, odsjele na različitim mjestima, imale različite uloge, a na kraju pokazale i različitu igru. Vincente Del Bosque, koji je dan uoči velikog finala osigurao milijune pezeta i vođenje "kraljevskog kluba" i sljedeće sezone, Cuperu je odgovorio s Valencijinim najjačim oružjem, kontranapadima. Kod "narančastih" u obrani nije bilo iskusnog Amadea Carbonia, nesklad u prostoru ispred Canizaresa bio je sve vidljiviji kako je vrijeme odmicalo. U 7.minuti Morientes je prvi zaprijetio. Put njegovoj lopti zaustavio je Pellegrino, Real je tražio najstrožu kaznu, no odluka Braschia da ne fućka ništa pokazala se ispravnom. U 17.minuti, nakon centaršuta Raula, tamnoputi Anelka glavom je uputio loptu prema mreži Santiaga Canizaresa, prisilio ga na vrsnu obranu, sve je završilo udarcem iz kuta za Real. Samo minutu kasnije Valencia je izvela munjevitu kontru, ali Mendieta prema Casillasu odašilje premlaki prizemni udarac. U prvih pola sata nešto konkretnije ljevicom je još zaprijetio Claudio Lopez, vjerojatno posljednji put u dresu momčadi s Mestalle. U 32.minuti novinari su Canizaresu upisali drugu veliku obranu. Kroz šumu nogu, po travi je udarac uputio Steve McManaman, Valencijina "jedinica" krajnjim je naporom otklonio opasnost. 39.minuta donijela je vodstvo i radost Madrižanima. Loptu je prema kaznenom prostoru uputio Anelka, centaršutom ju je dalje prosljedio Salgado, Đukić je zakasnio točno onoliko koliko je trebalo Morientesu da glavom svlada Canizaresa i postigne možda i najvažniji pogodak svoje karijere. Pogodak koji je "kraljevskom klubu" razgrnuo put do još jednog trofeja. Do odlaska na odmor nešto je pokušao Claudio Lopez, a u gužvi pred Casillasom spetljali su se potom Kily Gonzales i Angulo.
Nastavak je prijetnjom Canizaresu otvorio Anelka. U 55.minuti Đukić je najprije poklonio loptu Morientesu i Anelki, a zatim sam ispravio nešto što je moglo prelomiti susret. Da Real kreće po potvrdu vodstva, u 65.minuti pokušajem loba Valencijina vratara najavio je raul. Drugi put lopta je otišla na centar u 67.minuti. Steve McManaman iz prve,iz međukoraka, desnom je nogom isporučio pozdrave Canizaresu, bilo je to 2:0. Valencia je možda i najbolju priliku na utakmici imala u 72.minuti. Claudio Lopez ispred sebe nije imao nikoga, i najmanji dodir nogom pospremio bi loptu iza gol-crte, no slavlja "narančastih" nije bilo. Sve je riješeno samo tri minute poslije. Raul je sam pretrčao pola igrališta, zaobišao Canizaresa i svojim desetim pogotkom ove sezone stavio točku na i. Priča o Valenciji s "željeznom obranom, mobilnim srednjim redom i ubojitim napadom" ostavljena je, očito, negdje u svlačionici Saint Denisa, jer finale ovosezonske Lige prvaka ponudilo je dva različito raspoložena suparnika, na kraju krajeva dva kluba različite tradicije, iskustva i snage. Nakon prošlosezonskog finala Kupa pobjednika kupova, Valencia se popela stepenicu više. U prvoj sezoni na klupi Valencie, Cuper je osvojio treće mjesto u Primeri i osigurao Ligu prvaka, doveo momčad bez velikih zvijezda do "svjetala reflektora na Saint Denisu". Real je, pak, nakon turbulentnog početka sezone posložio stvari na svoje mjesto na najbolji mogući način.
Tri lopte u Canizaresovoj mreži donijele su Realu titulu najboljeg na kontinentu i nastup u Ligi prvaka sljedeće sezone.
