Svjetskim medijima nedavno je odjeknula vijest da visoki ruski dužnosnici planiraju srušiti svemirsku raketu napunjenu eksplozivom na ukrajinsku prijestolnicu Kijev. Naime, njemački mediji do ove su informacije došli temeljem navoda o telefonskim pozivima koji su se navodno održali između bivšeg šefa Ruske svemirske agencije Dmitrija Rogozina i sadašnjeg šefa ruskog svemirskog raketnog centra Progress, Dmitrija Baranova.
Prema njihovim pisanjima, ideja je bila da se svemirska raketa puna eksploziva „slučajno“ sruši na Kijev. Je li takvo što uopće moguće? Za komentar smo zamolili stručnjaka, ukrajinskog profesora Maksima Kamenjeckog.
"Istina je da u ruskom državnom rukovodstvu ima ljudi koji bi željeli izmisliti nešto što može biti katastrofalno za Ukrajinu, s korištenjem svega što Rusija ima", kaže Kamenjecki, dodajući da bez daljnjega oni pokušavaju napraviti sve moguće da sruše ukrajinsku vlast, ukrajinske gradove do temelja i unište ukrajinsku državu.
Jedna od osoba koja se već dugo smatra kao radikalna i koja je u mladosti bila bliska ruskom fašizmu je Dmitrij Rogozin, koji je vodio rusku agenciju za istraživanje svemira.
"On je bio na bojišnici neko vrijeme, pokušavao je organizirati visoko rangirane Ruse da stvore neku jedinicu koja bi vodila borbe. U jednom je raketiranju s ukrajinske strane ozlijeđen i nakon liječenja, ispalo je da je Putinu ponudio ideju da se iskoristi jedna od poznatih ruskih raketa za lansiranje svemirskih brodova i da se u nju umjesto korisnog tereta stavi avio-bomba koja se ne može više koristiti u ruskom zrakoplovstvu jer je preteška, a svi ruski bombarderi su prebačeni na korištenje raketa", pojasnio je.
Tehnički nemoguće izvesti
"Te bombe se zovu FAB-9000. 9000 je oznaka težine. Ona je teža malo više od 9 tona, od kojih je 4,5 tone eksploziva. Rogozin je predložio da na rakteu koja je namijenjena lansiranju svemirskih brodova u svemirsku orbitu, se stavi ta bomba i da ona padne na "neki ukrajinski grad". Takva je bila priča", kaže.
FAB-9000
Razgovor je stvarno snimljen i dospio je u ruke njemačkih novinara, a to je izazvalo reakcije i u Ukrajini i u svijetu. Svi su se pitali je li to moguće, je li tehnički izvedivo i koja je svrha toga.
"Analiza pokazuje da to nema nikakvog smisla niti je to moguće izvesti zbog tehničkih, ali i vojnih svrha", pojašnjava nam Kamenjecki.
Zadnji put se ta bomba koristila protiv ukrajinskih vojnika koji su branili Azovstalj. Prije toga, zadnje je sovjetska vojska tu bombu koristila u Afganistanu. Ona se pokazala neučinkovitom, jer je namijenjena uništavanju velikih industrijskih objekata. Sada po Ukrajini njihovi avioni ne mogu letjeti s takvim teretom, odnosno s niti jednim teretom jer će biti srušeni, pa je ostalo pitanje kuda s tim bombama.
"Ta raketa o kojoj se radi imala je nekoliko naziva. Najpoznatiji je 8K71, odnosno R7. To je ta raketa koja je bila napravljena drugom polovicom 50-ih godina i stvarno je kao korisni teret imala jednu mogućnost – korištenje nuklearne bombe. To je bila jedina raketa koja je za vrijeme Kubanske raketne krize mogla pogoditi sa teritorija Sovjetskog saveza teritorij Sjedinjenih Američkih Država. I ta raketa, ali sa promijenjenim blokom za korisni teret, mogla je u svemirsku orbitu odvesti svemirski brod s kozmonautima", kaže Kamenjecki.
Model rakete R7
"Pitanje je tehničke izvedbe. Problem je što se ta raketa može lansirati samo sa dva mjesta iz Rusije – iz vojno lansirnog centra na sjeveru zemlje u Arhangelskoj oblasti te sa svemirskog poligona koji se zove Istočni. Samo s te dvije pozicije moguće je lansiranje takve rakete“, kaže.
No, ta raketa ne može doći do Ukrajine kako su to Rusi zamislili. "Rakete, posebice svemirske, ne idu bilo gdje. Ta lansirna rampa može osigurati lansiranje raketa u nekom kutu. S poligona na sjeveru Rusije takva se raketa može lansirati prema Sjevernom polu, dakle prema SAD-u, ili prema istoku Rusije. Ne prema jugu, niti prema zapadu. Raketa ima sustav navođenja, ima dvije površine u kojima se nišani. Te površine moraju biti naštelane tako da ona gleda samo u tom smjeru u kojem se lansira, jer je sustav navođenja tako napravljen", pojašnjava Kamenjecki.
Lansiranje preko Moskve
"Ona ne može ići na našu stranu. Također, tu su i četiri bustera sa strane rakete, koji otpadaju. Ako se lansira s te točke na sjeveru Rusije, i ako se okrene lansirni stol što je nemoguće, ta raketa mora ići u smjeru Moskve da dođe kod nas i na tom putu ona će izbaciti ta četiri velika bustera sa ostacima goriva. Ali ako oni to lansiraju prema Kijevu ili Ukrajini, oni to moraju lansirati preko Moskve", kaže profesor Kamenjecki.
Dodaje i da je čak i nemoguće pogoditi s tom raketom, jer ona za razliku od vojnih nije namijenjena pogađanju nekog cilja, odnosno neke mete.
"Svemirski brod kozmonauta spušta se na padobranima, a razlika može biti 10, 20, a ponekad i 600 kilometara. Tako da kuda će oni s tom bombom pogoditi, oni stvarno mogu pogoditi svoj teritorij", zaključio je profesor Maksim Kamenjecki u razgovoru za Net.hr.
