Ruski rat protiv Ukrajine započeo je krajem veljače 2014., kada su promoskovske demonstracije - potaknute od strane ruskih tajnih službi - izbile diljem poluotoka Krima protiv svrgavanja proruskog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča od strane široke koalicije prozapadnih prosvjedničkih skupina.
Otprilike devet godina kasnije, ruske trupe užurbano grade nove utvrde duž ključnih cesta koje vode s Krima u južnu Ukrajinu, čije su dijelove zauzeli njihovi suborci nakon sveobuhvatne ruske invazije na zemlju koja je započela 24. veljače 2022.
Krim je kamen temeljac Putinove vizije nove Rusije, spomenik onoga što Moskva može postići kada nije opterećena mišljenjem Zapada ili ambicijama bivših sovjetskih nacija koje Kremlj smatra svojom sferom utjecaja.
Izvanredno glatko i gotovo beskrvno zauzimanje Krima od strane "malih zelenih ljudi" i lokalnih kolaboracionista 2014. bilo je, u narativu Kremlja, dokaz povratka samouvjerene Rusije koja je nestala usred kaotičnog raspada Sovjetskog Saveza. Ali sada, Putinova katastrofalna strategija u Ukrajini prijeti da će sve poništiti.
Sve je moguće
"Zabrinuti su", rekao je viši analitičar skupine Crisis Group za Rusiju Oleg Ignatov u razgovoru za Newsweek o ruskim moćnim igračima. "Trenutno je sve moguće", dodaje.
Brza ruska okupacija i aneksija poluotoka dovela je do rekordnog porasta Putinove popularnosti, preokrenuvši nekoliko godina apatičnih, pa čak i negativnih reakcija javnosti na njegovu vladavinu.
Putin je uspješno iskoristio povijesni ruski sentiment prema Krimu, koje je prvi put anektiralo Rusko carstvo pod Katarinom Velikom 1783. godine.
Unatoč tome, Mark Voyger - bivši posebni savjetnik za ruska i euroazijska pitanja general-pukovnika Bena Hodgesa dok je bio zapovjednik američke vojske u Europi - rekao je Newsweeku da je Katarina tada koristila "prodor neprijateljskih…i subverzivnih jedinica", slično Putinu više nego 200 godina kasnije.
Katarinino opravdanje za aneksiju, rekao je Voyger, bilo je da je Moskva trebala zaštititi tamošnje Ruse. Ovaj "zakon", kako ga je opisao, s entuzijazmom će prihvatiti Katarinini nasljednici - uključujući Putina - kako bi "pokušali opravdati rusku ekspanziju".
Krim kao dio 'Velike Rusije'
Poluotok je ostao pod izravnom kontrolom Moskve sve do 1954. godine, kada je sovjetski premijer Nikita Hruščov prenio kontrolu na Ukrajinsku Sovjetsku Socijalističku Republiku, sastavni dio SSSR-a. Godine 1991. Krim je s ostatkom Ukrajine krenuo u novu eru neovisnosti.
"Pravno, sve je učinjeno apsolutno ispravno", rekao je Ignatov o prijenosu kontrole iz Hruščovljeve ere. No, dodao je, među Rusima se "Krim smatralo zemljom koja nije ukradena, nego dana Ukrajini bez podrške ili odobrenja društva". "Krim se nikad nije smatrao ukrajinskom zemljom", dodao je Ignatov. "Bila je dio 'Velike Rusije', carske Rusije".
U ruskom načinu razmišljanja, nastavio je Ignatov, Krim se razlikuje čak i od dijelova istočne Ukrajine koje su također zauzeli Moskva i njezini lokalni podupiratelji 2014., ili zapravo djelomično okupiranih ukrajinskih regija za koje Kremlj tvrdi da ih je pripojio prošlog rujna.
"Kada je Putin donio odluku da zauzme Krim, nakon toga je izgradio narativ da je to uvijek bila drugačija priča od Donbasa", rekao je Ignatov.
"Priča o Krimu je priča o ruskom identitetu", rekao je Ignatov.
Ruski utjecaj
Ruska invazija i aneksija Krima bili su olakšani njezinim golemim utjecajem na poluotoku. Moskovska Crnomorska flota ima sjedište u krimskom gradu Sevastopolju od oko 1783. godine. Vojni umirovljenici i njihove obitelji nastanili su se u gradu i okolici, ne samo zbog tople klime poluotoka. Ruski utjecaj na Krimu je već tada bio uvjerljivo najjači u cijeloj Ukrajini.
"Nije mit da na Krimu živi prorusko stanovništvo", rekao je Ignatov. "Tamo ima puno ljudi koji su iz Rusije, koji su se doselili iz Rusije, koji su vojnici ili članovi njihovih obitelji. To je vrlo velika zajednica."
Promoskovski sentiment može barem djelomično objasniti odstupanje krimskih glasača od širokih trendova među njihovim sunarodnjacima. Na primjer, samo 54 posto krimskih glasača bilo je za neovisnost Ukrajine 1991., u usporedbi s 92 posto svih onih koji su glasali u cijeloj zemlji.
Krim je također uvelike glasovao za proruskog Janukoviča na dvama predsjedničkim izborima - prvi put 2004., nakon kojih je uslijedila prozapadna Narančasta revolucija, a drugi put 2010., nakon kojih je uslijedila prozapadna Majdan revolucija - u kojoj je Rusija optužena za opsežno uplitanje u Janukovičevo ime.
Desetljeće pod ruskom vlašću vjerojatno je učvrstilo promoskovski mentalitet na poluotoku. "Gotovo 10 godina bili su podvrgnuti ovom društvenom i mentalnom inženjeringu", rekao je Voyger.
Snažna propaganda
Propaganda Kremlja, dodao je, osmišljena je "da uvjeri i usadi mlađim generacijama koje tamo odrastaju da su Ukrajinci bili nacisti, fašisti, što god, da je Zapad zao, da ih Rusija štiti i da su stvari onakve kakve trebaju biti".
Ovo bi se moglo pogoršati ako i kada tu počnu borbe. "Morat će napasti mete na Krimu", rekao je Voyger o mogućim ukrajinskim kopnenim operacijama na poluotoku. "Nažalost, pretpostavljam, može postojati i kolateralna šteta".
Uklanjanje moskovskih lojalista i pozadinskih ruskih jedinica - možda prerušenih u civile - "vjerojatno će biti dug i gadan proces", dodao je Voyger.
Oleksandr Merežko, član ukrajinskog parlamenta i predsjednik odbora za vanjske poslove tog tijela, priznao je da oslobađanje Krima "neće biti lako".
Ipak, za Newsweek je rekao kako vjeruje da je "većini ljudi koji žive na Krimu nakon godina okupacije dosta Putinovog režima. Vjerujem da ta većina želi živjeti u Ukrajini koja je dio Europske unije i imati prilike kao svaka europska država".
"Rusija postaje sve totalitarnija, agresivnija i represivnija, a ljudi na okupiranom Krimu to razumiju", dodao je.
"Oni ruski državljani koji su ilegalno došli na Krim, odnosno bez dopuštenja Ukrajine, morat će napustiti Krim nakon oslobođenja jer su sudjelovali u okupaciji Krima. Doduše, vjerujem da će većina ruskih državljana koji su ilegalno došli Krim napustiti svojom voljom. Dopustili su sebi da se pretvore u ruske instrumente okupacije i umjetne promjene demografske situacije na Krimu. Zato ne mogu imati isti pravni status kao ukrajinski građani ili stanovnici koji legalno borave na teritoriju Ukrajine", kaže Merežko.
"Ne mislim da bilo koja zemlja može biti protiv ovog rješenja jer ono ne krši međunarodno pravo i ne krši ustav Ukrajine", rekao je Merežko. "Mnoge zemlje bi mogle imati problema s ljudima koji su ilegalno ušli na njihov teritorij, a takve osobe prema nacionalnom zakonu mogu biti podvrgnute protjerivanju".
"Oni građani Rusije koji su tijekom okupacije Krima počinili zločine protiv Ukrajine i ukrajinskih građana morat će biti izvedeni pred lice pravde. Oni koji nisu počinili zločine mogu jednostavno napustiti teritorij Ukrajine", dodaje.
Izgubit će puno vojnika
Prije nego što ukrajinske trupe mogu uopće razmišljati o zauzimanju poluotoka, morat će napredovati i presjeći ruski kopneni koridor koji se proteže od rijeke Dnjepar prema istoku do ruske granice.
Uz malu pomorsku prisutnost, glavnina ukrajinskog napada vjerojatno bi morala doći preko uske prevlake koja odvaja Krim od kopna. Pristup se sastoji od dvije glavne ceste koje prelaze plićake i močvare, a obje rute su ruski branitelji navodno osigurali novim utvrdama.
"Ako morate napasti, ako morate silom proći kroz tu prevlaku, usko grlo, vjerojatno će biti komplicirano ako je obrana ispravno uspostavljena", rekao je Voyger.
Ignatov je rekao da bi takav napad mogao biti koban za Ukrajince. "Tamo će izgubiti mnogo vojnika", rekao je. "Bit će to jako duga borba. I vjerujem da oni to razumiju."
Ali Ukrajina nema mnogo izbora ako želi zaštititi svoje luke i komercijalni brodski promet u Crnom moru - koji čine vitalni dio njezine izvozne ekonomije - i osigurati sigurnost za svoje gradove diljem zemlje.
Nepotopivi nosač zrakoplova
"Krim je zapravo nepotopivi nosač zrakoplova, s kojeg Rusija može pokrenuti zračne napade na veći dio Ukrajine ili raketne napade - bilo s kopna ili s brodova ruske mornarice - na ciljeve diljem južne Ukrajine", rekao je umirovljeni general pukovnik Ben Hodges za Newsweek.
"Postoji razlog zašto je Katarina Velika počela s Krimom", dodao je Hodges. "S geostrateškog stajališta, naravno da je važno. Daje vam mogućnost da dominirate Crnim morem. A Rusi su uvijek željeli luku s toplom vodom. To je geostrateško razmišljanje, ali to nije pravno opravdanje za ono što sada rade", poručuje.
Ukrajinski čelnici bili su jasni u svojoj namjeri da vrate poluotok, okarakteriziravši ga kao vitalnog za buduću sigurnost zemlje. Malo tko u Ukrajini vjeruje da bi bilo kakvi ustupci - teritorijalni ili neki drugi - zapravo označili kraj borbi.
"Zato sam zapanjen zašto diplomati vrše pritisak na Ukrajinu da odustane od Krima zarad mira", rekao je Hodges. "Neće im ništa pomoći."
"Nitko, ne samo u Ukrajini, nego gotovo nitko u Europi, zapravo ne vjeruje da će Rusija ispuniti bilo kakav sporazum", dodao je.
Moskva želi da svijet misli kako Krim zauzima posebno mjesto u ruskom načinu razmišljanja i da svaki upad riskira izazivanje nuklearnog bijesa Kremlja. Malo tko vjeruje da Putinov prst lebdi iznad atomskog gumba, ali brojni zapadni čelnici – uključujući predsjednika Joea Bidena – opetovano su naglasili da im je prioritet izbjegavanje nuklearne eskalacije.
"Koliko vidim, neki političari na Zapadu se boje oslobađanja Krima od strane ukrajinske vojske, jer bi to, po njihovom mišljenju, moglo dovesti do nuklearne eskalacije", rekao je Merežko. "Mislim da nisu u pravu i, naprotiv, čim Ukrajina počne oslobađati Krim, to bi moglo dovesti do kolapsa Putinova režima unutar Rusije."
"Krim je posljednji ideološki i propagandistički bastion za Putinov režim. Putin je započeo agresiju protiv Ukrajine s Krima i rat bi trebao biti završen potpunim oslobađanjem ukrajinskih teritorija, uključujući, naravno, Krim".
Gubitak Krima ugrozio bi Putina
Hodges je rekao da zapadni čelnici idu na ruku Putinu time što ne podržavaju oslobađanje Krima. "Moramo zabiti iglu u taj balon mitologije da je ovo uvijek bila Rusija", rekao je. "Ovo je važno zato što je previše ljudi na Zapadu, budući da nemaju hrabrosti suprotstaviti se Rusiji, spremno prihvatiti mit da je Krim stvarno poseban i da će Putin vjerojatno upotrijebiti nuklearno oružje jer je za Ruse Krim tako poseban. To je apsolutna besmislica".
Ulozi su visoki za Kremlj s obzirom na mjesto Krima u ruskoj propagandi i povijesti. Iznimno im je važno zadržati Krim, rekao je Voyger. "Rusko je vodstvo iznimno osjetljivo na gubitak Krima, jer su njegov gubitak 1856. godine - kada su britanske, francuske i otomanske trupe porazile Rusko Carstvo - smatrali ponižavajućim porazom za Ruse na njihovom terenu".
Ignatov kaže kako nema jamstva da će režim preživjeti ako Putin izgubi južnu Ukrajinu ili Krim.
"Ako izgube ovaj kopneni koridor, to bi za njih bio veliki poraz", rekao je. Gubitak Krima također bi, dodao je, "ugrozio Putina, apsolutno".
"Bilo bi se nemoguće sakriti", rekao je. "Ljudi će to vidjeti i razumjeti, a posljedice će uslijediti za Putina. Ne znam kakve bi bile posljedice, od upotrebe nuklearnog oružja do masovne mobilizacije u Rusiji. Ali to će također predstavljati prijetnju njegovoj moći, stabilnosti režima. To je sigurno", uvjerava Ignatov.
Gubitak Krima izgledao bi kao potpuni kolaps, bio bi to kaos, rekao je Ignatov. “Preuzimanje Luganska ili Donjecka ili oba značilo bi kraj 'ruskog svijeta'. Ali preuzimanje Krima značilo bi kraj legitimiteta ovog režima".
