Međunarodne sankcije članica EU-a, SAD-a i drugih zapadnih partnera protiv financijskog sektora Rusije od prvog dana nisu bile niti su mogle biti tajna u Rusiji.
Ministar financija Ruske Federacije Anton Siluanov otvoreno je 13. ožujka kazao u intervjuu na državnoj televiziji da je Rusiji preko noći u inozemstvu zamrznuto 300 milijardi dolara državnih rezervi u zlatu i devizama.
Samo, RIA je tada izvijestila i da je Siluanov rekao i to da će Rusija nastaviti ispunjavati svoje financijske obaveze, da će plaćati u rubljima, a računao je i na Kinu. Kremlj je prikazivao da je stanje pod kontrolom, da se na sankcije računalo i da se Rusija pripremila, da će sve biti u redu.
Deset dana poslije ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov priznao je da to uopće nije tako, da je pravo stanje upravo suprotno.
"To što su nam zamrznuli rezerve središnje banke, nitko tko je predviđao koje bi sankcije Zapad mogao uvesti, nije pomišljao na ovo. To je obična krađa", kazao je Lavrov.
Riječ je o ministrovoj izjavi na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose, dakle direktno pod ministarstvom vanjskih poslova, odnosno samim Lavrovom, pa je teško i zamisliti da bi mu takva izjava s takvog mjesta mogla pobjeći, a da se to istog trena ne izbriše za javnost.
Izjavu je potom prenio ruski Kommersant, a tamo ju je uočio dopisnik Financial Timesa iz Moskve Max Siddon.
"Mislim da je ovo prvo veliko priznanje koliko je Moskva bila iznenađena zapadnim sankcijama", napisao je Siddon u objavi na Twitteru u kojoj je podijelio članak.
I think this is the first major admission of how
taken aback Moscow was by western sanctions.
Lavrov: "When they [froze] the central bnak reserves, nobody who
was predicting what sanctions the west would pass could have
pictured that. It's just thievery."https://t.co/5Js2Ktc1b7
Gledajući unazad, a imajući u vidu ovu izjavu Lavrova, "iznenađenje" je - tako ispada - očito daleko preslaba riječ za totalni šok koji je eksplodirao u administraciji Vladimira Putina onog trenutka kad su Moskvi javili za sankcije financijskom sektoru kao pritiska Zapada zbog ratnog pohoda na Ukrajinu.
Riječ je o tome da ukupne rezerve Rusije iznose 640 milijardi dolara, što znači da 300 milijardi predstavlja skoro polovicu sveukupnih rezervi. Opet gledajući unazad, pomoću "naknadne pameti", šok se može čitati i između redova izjava ministra Siluanova koje je davao onomad sredinom ožujka.
RIA Novosti je prenijela da je tada rekao da će biti sve u redu, jer će "Rusija nastaviti plaćati svojim vjerovnicima u rubljima". Samo, rublja se u samo nekoliko dana strmoglavila za pola svoje vrijednosti i prijeti da tako u nekom trenu i nastavi. Drugo, na televiziji je rekao:
"Mislim da će nam partnerstvo s Kinom dopustiti nastavak suradnje koju smo dosegli."
Ako nije mislio na to da Kina poklanja Rusiji novac, ostaje jedino to da se nadao da Kina nadomjesti svu onu trgovinu Rusije sa Zapadom koja se raspada. Primjerice, prvog dana ruskog juriša na Ukrajinu zapadne zemlje još nisu stigle uvesti sankcije Rusiji.
Tog dana zapadne zemlje platile su oko 500 milijuna dolara Rusiji, odnosno, toliko je zapad svakodnevno prosječno kupovao nafte, plina i ugljena od Rusije. Zbog toga toliki pritisak SAD-a na Kinu da odustane od Putina. Zbog toga i toliki pritisak na Njemačku da odustane od ovisnosti od ruskog plina i uopće cijela EU od ruskih energenata.
Izjava Lavrova značajna je kao ilustracija i potvrda uopće samih temelja na kojima je Putin iznova gradio Rusiju kao geostratešku silu iz ruševina 1990-ih, odnosno otkako ju je preuzeo de facto 1999., a potom i doslovno 2000.
Rusija je tada imala 150 milijardi dolara duga. U osam godina dug je srezala na samo 29 milijardi dolara, u prvom redu svojim naftnim biznisom, kojim je istodobno krenula graditi i svoje devizne rezerve koje su sad dosegle čak 640 milijardi.
Nekoliko godina nakon što je preuzeo vlast, Putin je rekao da je naftna kompanija Gazprom "glavna poluga ruske moći". Prve godine otkako je Putin preuzeo vlast bile su obilježene, između ostalog, i njegovim nastojanjem da sreže nacionalni dug i izgradi rezerve.
Tako ubrzano gomilanje financijskih rezervi Rusije poslije se dogodilo još samo jednom; nakon ruske aneksije Krima, zbog čega su prije napada na Ukrajinu neki, a poslije tog 24. veljače mnogi analitičari zaključili da je Putin na devizne rezerve Rusije računao kao na obranu ruske ekonomije od udara sankcija Zapada.
Odnosno, 2022. Putin je na "glavne ruske poluge moći" računao kao na glavne oslonce za rat u Ukrajini.
Zašto bi, inače, Putin računao da će mu Zapad sigurno udariti sankcije jačine odgovora na agresivni rat, primjerice u Ukrajini, ako se to nije dogodilo odmah nakon upada Rusije na Krim još prije osam godina?
Jedino što nije računao na baš ovakav financijski udar.
Siluanov je, inače, ruski ministar financija od 2011. godine, očito mu Putin svih tih godina jako vjeruje. Iz njegovih izjava je odmah po pokretanju financijskog udara na Rusiju zbog napada na Ukrajinu, bilo jasno da Rusija odjednom više nema onolika sredstva kolika joj trebaju.
Lavrov je, pak, ministar vanjskih poslova još od 2004., točnije od 24. veljače te godine, što znači da je Putin naredio udar na Ukrajinu, slučajno, na 18. godišnjicu Lavrovljevog ministarskog staža koji još traje. Očito da Putin njemu vjeruje još i više.
A sad je Lavrov bio taj koji je javno priznao da kompletna administracija Putina uopće nije računala na zamrzavanje onih 300 milijardi. 16 posto tih rezervi je u dolarima, 32 posto u eurima, 132 milijarde su u zlatu…
Rusiji je ostalo od stranih rezervi još 13 posto u kineskim yuanima, pa je jasno zašto se Siluanov sredinom ožujka žalio na to što SAD pritišće Kinu da sa svoje strane također povuče konkretne poteze kojima bi se prisililo službenu Moskvu da se vojno odmah povuče iz Ukrajine.
