Ruski parlament usvojio je novi zakon koji omogućuje Kremlju da pošalje još stotine tisuća ljudi u borbu. No, taj zakon otkriva i tužnu istinu: Vladimir Putin, daleko je od traženja izlaza iz rata u Ukrajini, priprema se za još veći rat, analizira Financial Times.
Za sada, zapad ostaje ujedinjen u podršci Kijevu, a tokovi modernog oružja i novca podržavaju ukrajinske ratne napore. Konačno, pobuna koju je organizirao Wagnerov šef plaćenika Jevgenij Prigožin i vidljivi sukobi među višim ruskim vojnim zapovjednicima daju nadu da će se ruski ratni stroj slomiti. Stvari vjerojatno izgledaju sasvim drugačije Kremlju, koji vjeruje da si može priuštiti dugi rat.
Predviđa se da će rusko gospodarstvo zabilježiti skroman rast ove godine, ponajviše zahvaljujući vojnim tvornicama koje rade non-stop. Unatoč sankcijama, ratna škrinja još uvijek je prepuna novca, zahvaljujući neočekivanoj dobiti od energije prošle godine i prilagodljivosti ruskih izvoznika robe, koji su pronašli nove kupce. Kad je riječ o samom ratu, Kremlj se još uvijek čini neuznemiren ukrajinskom protuofenzivom. Putin računa na činjenicu da je rusko ljudstvo koje se potencijalno može mobilizirati tri do četiri puta veće od ukrajinskog, a jedini hitni zadatak je moći iskoristiti taj resurs po volji: mobilizirati mnogo više ljudi, naoružati ih, uvježbati ih i poslati u borbu.
Izbjegavanje službene mobilizacije
Upravo je to svrha novog zakona koji bi Kremlju trebao pomoći da izbjegne još jednu službenu mobilizaciju. Od sada, vlada može tiho slati pozive za novačenje onoliko ljudi koliko smatra potrebnim. Gornja dobna granica za služenje obveznog roka povisit će se s 27 na 30 godina. Nakon što se izda elektronička obavijest o mobilizaciji, ruske granice će odmah biti zatvorene za primatelja kako bi se spriječio masovni egzodus vojno sposobnih muškaraca poput onoga kojem je Rusija svjedočila prošle jeseni. Kazne za odbijanje služenja također su pooštrene. Ovi potezi, u kombinaciji s ogromnim državnim ulaganjem u proširenje proizvodnje oružja, trebali bi pomoći Putinu da izgradi veću i bolje opremljenu vojsku.
Paralelna taktika je gušenje ukrajinske ekonomije. Znajući da je ukrajinski proračun na sredstvima za održavanje života koje osiguravaju zapadni saveznici, Kremlj želi Kijevu uskratiti sve izvore prihoda. Moskva se stoga ne samo povukla iz sporazuma o žitu koji je omogućio ukrajinski poljoprivredni izvoz preko Crnog mora, nego je također pokrenula masovne zračne napade na ukrajinske luke kako bi uništila svaku mogućnost oživljavanja sporazuma. Ista logika podupire ruske zračne napade na civilnu infrastrukturu: cilj im je učiniti ukrajinske gradove nenastanjivim i spriječiti napore obnove.
