U studiju RTL-a u emisiji Danas gostovao je stručnjak za međunarodnu i nacionalnu sigurnost Mirko Bilandžić.
Danima gledamo krvavu opsadu Mariupolja, bombardiranje i bolnice i skloništa za djecu, Biden je već Putina nazvao ratnim zločincem, a hoće li Putin i Rusija na kraju i odgovarati za ratni zločin?
Nažalost, svjedoci smo da da ova nepravedna i neopravdana ruska agresija ide prema jednom tipičnom ruskom ponašanju spržene zemlje, to znači eskalaciju nasilja, a njezin sastavni dio su i ratni zločini. Ako to promatramo kroz prizmu mehanizama međunarodne sigurnosti, to je prije svega kolektivna primjena sile prema poglavlju 7 Povelje UN-a i jurisdikcija međunarodnih sudova koji su nadležni za ratne zločine, dakle prema tim mehanizmima, tu gotovo ne postoji nikakva mogućnost da Ruska Federacija odgovara za ratne zločine. Tu je i pitanje međunarodne pravne eskpertize, postoje i nekakvi drugi pravni kanali, ali oni nisu izvjesni
Tko će zaustaviti rat u Ukrajini i kad će doći vrijeme za stvarno primirje i ozbiljne pregovore, vidimo da se sad već dogovara nekakav susret Putina i Zelenskog, danas je najavljeno da bi domaćin mogla biti Turska, bi li moglo biti nešto od toga?
S aspekta strateške i racionalne politike ovaj rat je iracionalan. On sigurno ne može ostvariti niti jedan strateški cilj koji želi Ruska Federacija. Onaj tko može zaustaviti rat je onaj tko ga je i započeo, a to je Vladimir Putin i Ruska Federacija. Najveće dobročinstvo rata je njegov brzi završetak i bilo koji mehanizam za njegov završetak dobro je došao. Sad imamo neke naznake da je moguće primirje. Ono će se ostvariti samo u dva slučaja. Prvo, kad Ruska Federacija shvati da je taj rat iracionalan, da ne može ostvariti te ciljeve koje želi, a sve više imamo tih naznaka da Ukrajinci pobjeđuju u ovom ratu, a ne samo da nisu gubitnici. Drugo, kad se uspostavi pat pozicija na samom bojnom polju. Naravno da ima država koje imaju potencijal posredovati u ovakvom sukobu. Naravno da je Turska svakako jedna od tih.
Putin kaže da im nije cilj okupacija gradova, ali sve su bliže centru Kijeva kojeg očito žele osvojiti. Mogu li Ukrajinci obraniti glavni grad i na kraju poraziti Ruse?
O narativu interpretacije, obrazloženja ovog rata slušali smo svakakve komentare i obrazloženja Ruske Federacije. Jedan od tih je i da nije cilj okupacija velikih gradova. Ono čemu svjedočimo je tendencija okupacije i tih urbanih sredina. Sigurno znamo da se svi ti ruski planovi za osvajanje, posebno Kijeva koji je vojničkim rječnikom kazano gravitacijsko središte, ne ostvaruju. S druge strane zbog toga imamo jednu eskalaciju nasilja. S aspekta vojne moći Rusi mogu spržiti Kijev. Ali ako se bude išlo urbanim ratom, mislim da Ukrajinci tu imaju velike šanse, taj ishod rata nije izvjestan, jer urbano ratovanje uvijek pogoduje braniteljima, vojna tehnika tu nema neku preveliku važnost.
Imamo danas tu situaciju s dronom. Ukrajinci poručuju preko svog ministra da ga nisu oni poslali na Zagreb. Tko jest?
To što se dogodilo je, rekao bih, jedna ozbiljna prijetnja državama članicama, minimalno trima državama članicama NATO saveza i NATO savezu. Ono što zasad znamo je da taj jedan, iako moćan mehanizam zračne sigurnosti NATO-a, ima određene disfunkcionalnosti, deficite. Jesu li oni organizacijskog ili komunikacijskog karaktera, to još uvijek ne znamo, to je predmet istrage. Sam događaj je još pod istragom. Imamo tri dimenzije istrage. Jedno je vojni parametri, drugo su forenzički, treći koji su po meni presudni u istrazi, to je obavještajna istraga koja mora odgovoriti na dva krucijalna pitanja. Jedno je da li je to bilo slučajno ili je bilo namjerno. U oba slučaja to je prijetnja. Ali je puno ozbiljnije, opasnije ako je to bilo namjerno. Ako se utvrdi da je to bilo namjerno, samo su tri aktera koja su moguća izvršitelja. Bez obzira na sve izjave, jedna je ukrajinska, druga je ruska, treća je paravojna. Nažalost, niti jedan od tih zaključaka, ako se radi o namjeri, nije dobar.
