Prva panaarapska konferencija o seksu na Bliskom Istoku, koju je financirao američki trust mozgova Ford Foundation, održana je na koledžu St. Anthony u Oxfordu u suradnji s Američkim univerzitetom iz Bejruta.
Po nalazima znanstvenika, arapska društva su sputana vlašću religioznih tradicionalista koji podržavaju mušku dominaciju, dječije brakove, poligamiju i ubojstva zbog časti (muškarci ubijaju svoje rodice zbog sumnji da su bile seksualno aktivne van braka). "Ubojstva zbog časti" su posebno izražen problem: na području gaze i zapadne Obale više od dvije trećine ubojstava je počinjeno zbog tog razloga, u Egiptu je 1997. bilo 52 slučaja, a u Jemenu iste godine zaprepašćujućih 400!
Premda su svi sudionici konferencije govorili o seksualnosti kao problemu, iz njihovih izlaganja moglo se vidjeti da u arapskom svijetu praksa daleko zaostaje za proklamiranim vjerskim idealima.
U Maroku je tako predbračni seks protuzakonit, a žene koje rode vanbračno dijete može biti osuđena zbog prostitucije na šest mjeseci zatvora i novčanu kaznu. I pored toga, statistički podaci pokazuju da prije braka djevičanstvo izgubi čak 70 % Marokanki, što je više nego i u daleko permisivnijem Libanonu, gdje je ženama dopušteno i natjecati se na izborima ljepote (50 %).
Također, seksolzi su iznijeli da je u arapskom svijetu, gdje vlada stroga segregacija spolova, homoseksualnost samo nominalno zabranjena. "U zatvoru je istospolni seks redovna pojava, a Saudi Arabija je jedan veliki zatvor," kaže jedan seksolog. U Libanonu, gdje je homoseksualnost zakonom zabranjena, cvijeta klupska gay scena, s udrugom koja se bori za razotkrivanje homoseksualnih parlamentarnih zastupnika. Mada je abotrus zabranjen, redovno s vrši u ilegali, kao i popularna kirurška intervencija obnavljanja himena.
Televizijski talk show petkom navečer, "Al Shater Yakhi", tijekom tri godine je iz Libanona širio rušenje tabua među Arapima. Homoseksualci (lica skrivenog bijelim maskama) su raspravljali o svom ljubavnom životu, a žene su se javljale telefonom uživo i žalile na minijaturnost penisa svojih muževa. Izloženost zapadnom načinu života, libanonske izbjeglice koje se vraćaju s europskim navikama, Palestinci koji su navikli tulumariti u izraelskim klubovima, satelitskim televizijama s porno-kanalima... sve to "na mala vrata" uvodi promjene u konzervativna arapska društva koje su već uočljive. Dok su nekad u Tunisu žene na rađanje djece trošile 18 godina života, danas je to svedeno na 6. Neki tradicionalisti pokušavaju se oduprijeti promjenama tako što ponovo uvode u praksu stare islamske erotske tradicije, kao što je "muta" ili brak iz uživanja (oblik ozakonjenog promiskuiteta), ali seksualnost, koje je i u islamskom svijetu uvijek bilo, sve više izlazi na svjetlo dana iz zaklona velova i diskretnih kućnih zidova.
