U Galeriji Grubić na Gornjem Gradu u četvrtak uvečer u vrijeme kada je u Muzeju suvremene umjetnosti otvorena izložba slovenske grupe Irwin koja se svjesno poigrava repertoarom socijalizma, Istoka u neposrednoj blizini upriličeno je još jedno otvorenje izložbe.
No, ovoga puta autora koji svim snagama želi prodrijeti na zapad i koji je u velikoj mjeri zaslužan za kičastu vizualizaciju za Hrvatsku presudnih manifestacija glamurozne scenografije Porina, Dora, grafičko oblikovanja Thompsonovih ovitaka...
Na izloženim radovima - "kompjuterske igrice Propadalo Ivice" za koje je pitanje jesu li ih posjetitelji uopće vidjeli budući da su svi ležerno čavrljali pred vratima galerije moglo se naći uistinu svašta - nježnih pastelih bojica i dekorativnih ornamenata, efekata zrcaljenja, multipliciranja, nepretencioznih crteža koji zaslužuju da budu otisnuti na nekoj dječjoj majici, a koji nose naslov "Može jedna dječja, a što ne bi mogla?", "Svi bi ga..., "Svi bi je"..., a kao vrhunac svega azurno plavi radovi u kojima se ponovno nazire ona grozna statua naše drage Dore.
I tek kada sam se nekako uspjela otrgnuti od navale oku tako ugodnog kičastog šarenila i idući mirno gradom kući opet su me napali plakati koji najavljuju gore navedenu izložbu poručujući "sve što je hrvatskoj dobro je propadalo".
