Ni kiša, ni napornih 36 km osječkim maratoncima ništa ne stoji na putu za Vukovar. Kolone već pristižu iz cijele Hrvatske. U mislima su im Vukovarski heroji. "Zašto mi idemo malo ranije dan dva, uvijek prije, baš iz tog razloga da ne bude politike. Mi to idemo srcem, dušom i svojim nogama", kazao je Damir Černić, predsjednik maraton kluba Hrvatski sokol Osijek. Motorima, biciklima, na nemirnim valovima Drave i Dunava Hrvatska se dolazi pokloniti žrtvama i poziva na jedinstvo. "Ja bih htio poručiti svim motoristima, biciklistima, trkačima, maratoncima i građanima naše zemlje da dođu malo češće u Vukovar, a ne samo ova dva tri dana", dodao je Božidar Vrselja, predsjednik Moto kluba Kune Osijek. Preostale dane u godini Vukovarci žive sa svojim problemima. Baš 18. studenog 2002. godine, Domagoj je s obitelji uselio u kuću na Trpinjskoj cesti. Do danas nije dobio pravo na obnovu. "Predali smo zahtjev za dodjelu građevinskog materijala jer kupili smo potpuno devastiranu kuću koja nije bila useljiva. Međutim, odbili su nas jer je kuća kupljena na kredi", izjavio je Domagoj Džaja iz Vukovara. Obitelj sa šestero djece sve je plaćala sama a odbijenica se ponovila i nakon zahtjeva za energetski učinkovitu obnovu. Domagoj je ogorčen na sve političke stranke i njihova obećanja. U kolonu više ne ide. "Imam ja svoju kolonu ovdje jer jednostavno ne mogu više slušati ta njihova prepucavanja i obećanja. To prođe tih par dana Vukovara, ugase se svjetla i naši problemi ostaju", dodaje Džaja. Da Vukovar nije dobio što je zaslužio slažu se oni koji su već danas došli zapaliti svijeću. U stvarnom životu i razjedinjen VUkovar dočekuje obljetnicu koja je svake godine sve tužnija.