Amani je navršila 22 godine, a prije dva mjeseca pobjegla je od građanskog rata iz Sirije. Nakon cjelonoćnog putovanja, stigla je u izbjeglički kamp u Jordanu gdje jpj roditelji i dvije sestre žive više od godinu dana. Poput brojnih Sirijki, udala se dok je bila dijetem, a imala je 15 godina.
"U Siriji stvari stoje drugačije. Djevojke se udaju vrlo rano. To je običaj i tradicija. No to ne znači da smo se sve poudavale za neznance. Ja moram izabrati svog muža i on mora izabrati mene", objasnila je Amani.
Dobili su petero djece, a suprug joj se prvog dana otišao boriti za Slobodnu sirijsku vojsku. Ona se također borila na strani pobunjenika.
"Žene nisu jake kao muškarci, ali ponekad su veći stratezi. Jedno ne ide bez drugoga", otkrila je ona.
Muž i četvero djece su joj ubijeni istoga dana, a spasila je samo najmlađu kći koju je sakrila ispod sudopera u kuhinji.
"Bili smo pod ključem poput majmuna u kavezu. Jednom kada uđete u kamp, ne možete izaći iz njega", kazala je Amani.
Kamp je umjetno naselje koje se nalazi usred pustinje i poharano je olujama i bolestima, a malo je humanitarne pomoći koja ondje stiže.
Oni koji žele kruh ili deku, moraju to kupiti od rijetkih pojedinaca koji primaju tu pomoć besplatno, a onda je prodaju ilegalno.
"Radim sedam dana u tjednu, najmanje 10 sati dnevno, za udrugu koja se brine za najmanju djecu ovdje u kampu. Nakon što odradim cijeli tjedan, dobijem tri dolara. S bolesnom majkom, starim ocem i malim djetetom, takav život je neizdrživ. Moja starija sestra i njezin suprug još uvijek imaju svu svoju djecu, hvala Bogu, ali to znači još pet dodatnih usta koja treba prehraniti", objašnjava Amani.
U radu joj se pridružila i mlađa sestra, a postojao je samo jedan način da se do većeg novca dođe brzo kako bi zbrinula cijelu obitelj, a to je da proda svoju maloljetnu sestru strancu, piše tportal.
"Nije rijetkost u Siriji da se djevojka uda u dobi od 16 godina. Većina arapskih muškaraca je svjesna toga, a često dolaze upravo u Siriju kako bi pronašli svoju mladu nevjestu. Ovih dana oni dolaze kako bi ih pronašli u izbjegličkim kampovima odakle gotovo svatko očajnički želi otići. Vidjela sam Jordance, Egipćane i Saudijce kako prolaze pored šatora ne bi li pronašli djevicu za udaju. Plaćaju 300 dolara za djevojku svojih snova. Nisam imala izbora. Znala sam da ona nije bila zaljubljena, ali sam također znala da će se on brinuti o njoj. Prodala bih i sebe, ali Amara je jedina djevica u našoj obitelji. Morali smo je prodati kako bismo omogućili ostalima da prežive. Što sam drugo mogla učiniti?" otkrila je Amani i s tim je brakom osigurala novac svojoj obitelji.
