Razina kiselosti svjetskih oceana sve je viša i raste najbržim tempom u posljednjih 300 milijuna godina, upozorili su američki znanstvenici.
Znanstvenici su naglasili da oceani postaju kiseliji čak i bržim tempom nego prije 56 milijuna godina, kad je došlo do goleme prirodne emisije ugljika, koji je odgovoran za zagrijavanje planeta.
Proučavanje tog toplog perioda u Zemljinoj dalekoj prošlosti moglo bi pomoći u predviđanju utjecaja klimatskih promjena koje se odvijaju zbog ljudskog utjecaja, navode znanstvenici u časopisu Science.
Ubrzano povećanje kiselosti oceana utječe na nestajanje koraljnih grebena, koji osiguravaju staništa za brojne morske biljke i životinje. Također može ugroziti brojne male morske organizme kojima se hrane ribe.
Oceani postaju kiseliji kad ugljik ulazi u atmosferu. U predindustrijskim vremenima te se događalo prirodnim putem, a rezultat bi bio porast globalne temperature.
Ljudske aktivnosti, uključujući i izgaranje fosilnih goriva, povećale su razine ugljika u atmosferi s oko 280 dijelova na milijun na početku industrijskog doba na 392 dijela danas. Ugljični dioksid jedan je od nekoliko plinova koji pridonose globalnom zatopljenju.
Znanstvenici američke Nacionalne oceanske i atmosferske administracije istražili su razdoblje od prije 56 milijuna godina, kad je najvjerojatnije niz velikih vulkanskih erupcija izazvao globalno zagrijavanje koje je trajalo 5000 godina. Riječ je o događaju bez presedana u posljednjih 300 milijuna godina, koji bi mogao biti najsličniji sadašnjem ubrzanom zagrijavanju uzrokovanom ljudskom djelatnošću.
Tijekom tog 5000-godišnjeg razdoblja, poznatog i kao PETM, količina ugljika u atmosferi se udvostručila, a prosječna globalna temperatura porasla je za šest stupnjeva Celzija. Oceani su u tom razdoblju postali kiseliji za 0,4 stupnja na 14-stupanjskoj pH ljestvici.
To je prilično brzo zagrijavanje i ubrzani porast kiselosti oceana, ali je riječ o malim vrijednostima u odnosu na poraste u posljednjih 150 godina, rekla je jedna od autorica studije Baerbel Hoenisch sa sveučilišta Columbia.
U razdoblju PETM kiselost je svako stoljeće rasla za 0,008 stupnjeva pH, a samo u 20. stoljeću kiselost je porasla za 0,1 stupanj.
Tijekom PETM-a su izumrle mnoge vrste koralja, kao i mnoge vrste jednostaničnih organizama koje su živjele na morskom dnu, što sugerira da su i druge životinje i biljke koje su o njima ovisile također izumrle, rekli su znanstvenici.
