Otvori oči, poslušaj poj ptica što bude se s maksimirskim jutrom, osluhni šum otpalog lišća pod koracima jutarnjih šetača, dočekaj odsjaj sunca u jezeru, probudi se s mojim gradom... Pogledaj vrhove katedrale obasjane zrakama jutra, neka ti pokažu put i pritom ispričaju stoljetnu priču Mandinog vrela, Krvavog mosta, Kamenitih vrata, neka ne zaborave tužnu ljubav zlatareve kćeri i sve tajne što ih je Matoš čuo...
Stani! Osjećaš li miris vrućeg kruha? Ne podsjeća li te na djetinjstvo? One dane bezbrižnosti provedene kod bake za vrijeme praznika, toplinu stare peći na drva dok vani, ledena bjelina snijegom prekriva krajolik... Sjednimo, da, baš tu u Gradsku kavanu. Kaže moj djed da kuhaju najbolju kavu u gradu i da je nekada davno, čak i Krleža dolazio ovamo, da bi u bijelim rukavicama pročitao novine i sastao se sa starim društvom. No, dosta o prošlosti, ionako je zapisana u knjigama. Poklonit ću ti jednu, ako želiš, dakako.
Prošećimo do Botaničkog vrta, oaze zelenila usred grada. Usput možemo svratiti do Arheološkog muzeja, a nakon toga u Maslinu na pizzu ili više voliš meksičku hranu?
Ne brini, stići ćemo do mog stana pogledati tvoje mailove i izvesti psa u šetnju nasipom (da, možda ti pokažem onoga crnokosog joggera o kojem sam ti pričala), a možda i sretnemo pokojeg jahača odlutaloga s obližnjeg hipodroma.
Sjećaš li se predstave koju sam ti spominjala prošli tjedan? Mislim da igra večeras u Gavelli. Ili si raspoložena za kino? Svakako imamo vremena prije no što odemo do Aquariusa, večeras je Cubismo, dobra ekipa i ples do jutra.
Ha – ha, naravno da tamo ima zgodnih mladića, možes se s kojim od njih i izgubiti u mraku šetajući obalom Jaruna. A sada, sklopi oči, utoni u san, s kapima kiše što rominjaju usnulim zagrebačkim krovovima i poželi želju... da se ponovno vratiš u ovaj prekrasan grad.
Snjezana Belančić
