Medvjed - simbol Rusije, "gospodar tajge" kako ga nazivaju životinja je koja izaziva divljenje. No, susret s njima može biti koban, a to znaju i dvije Ruskinje koje su preživjele napade ove gorostasne životinje. One su iz tih srazova jedva izvukle živu glavu, a njihova su svjedočenja strašnija od horor filmova.
Marina Fokina je u lipnju 2015. posjetila s obitelji i prijateljima rezervat Jergaki, udaljen 200 kilometara od Sajanogorska u kojem živi. Posjećivala je taj park punih 25 godina, sve do kobne noći kada joj se u šator, omamljen mirisom hrane, uvukao medvjed. Marina je bila prva na njegovoj meti.
"Najprije sam pomislila: 'To se sigurno ruši neko drvo'. Onda mi je kroz glavu prošlo - vuk. No ispostavilo se da je u pitanju medvjed. I počeo me gristi. Bilo je vrlo bolno", rekla je Marina, koja se najviše uplašila za svog petogodišnjeg sina i nećaka. Učinilo joj se da je zvijer zgrabila njenog sina za nogu.
"Obuzeo me je strašan bijes! Odlučila sam ubiti prokletnika", rekla je i dodala kako je ispuzala iz šatora i slomljenom rukom dohvatila sjekiru za cijepanje drva. No, tada ju je medvjed spazio i zgrabio za nogu, dovoljno da ostali pobjegnu i pozovu spasioce. Ona smatra da bi medvjeda razbjesnilo da ga je udarila sjekirom te bi oni izgubili život.
Prekršila osnovna pravila preživljavanja u šumi
Osnovna pravila za preživljavanje u šumi su da se hrana ne drži u šatoru i da vatra treba gorjeti i po noći. Marina je prekršila oba pravila jer je te noći padala kiša, pa se vatra ugasila, a hranu je unijela u šator da se ne smoči.
"Ranije smo medvjeda viđali samo izdaleka. Znala sam da ih tamo ima, ali mi se činilo da to nikada neće imati veze sa mnom. Tek kasnije mi je lovočuvar objasnio da upravo u tom razdoblju počinje sezona parenja i da mužjaci jednostavno polude. A mi smo im se sa svojom hranom našli pod nosom i medo se poželio osladiti našim poslasticama", rekla je Marina.
Russia Beyond piše kako je medvjed njenoj 72-godišnjoj prijateljici skinuo skalp s glave, a zbog napada još osjeća posljedice šoka. Njen sin je u napadu zadobio manje rane na bolu i nozi, dok je ona prošla najgore. Liječnici su joj doslovno "krpali" lice od preostalih dijelova, čeljust joj je visjela, a medvjeđi zubi su joj prošli na milimetar od mozga i očnih živaca. Prošla je tri plastične operacije te i dalje ima oštećenja živaca na lijevoj strani živca zbog čega joj oko rijetko trepće. Ali ni to je nije zaustavilo da se vrati na mjesto napada, kao što je to činila i ranije.
"Neka svi znaju da ruski duh ne može slomiti nikakav medvjed", poručila je Marina.
Napad u predgrađu
No, dok je šuma uobičajeno stanište medvjeda, grad to nije. No, medvjedi ponekad znaju zalutati i u urbana središta, privučeni radoznalošću ili hranom. I tada su, kao i u šumi, poprilično opasni, što je na svojoj koži osjetila i Natalija Paternak iz grada Tinda na krajnjem istoku Rusije. Ona je do svibnja 2015. medvjeda vidjela samo u zoološkom vrtu, cirkusu i na televiziji, a njen jedini susret uživo ostat će joj urezan do kraja života.
Ona je s prijateljicom krenula u predgrađe skupljati brezov sok. U jednom trenutku su se obje razdvojile, jer su na tom predjelu poznavale svaki grm i stablo. Nisu bile ni svjesne prisutnosti četiri godine stare medvjedice sve dok se nije oglasio Natalijin pas.
"Pas je oštro zalajao i shvatila sam da se bliži opasnost", kaže Natalija i dodaje kako je htjela pobjeći, ali je umjesto toga viknula prijateljici da bježi. "Mislim da je to bila pogreška, jer je moj krik uplašio medvjedicu i ona je skočila na mene. Osjetila sam da je to kraj."
Njena prijateljica je dotrčala kada je čula krikove te je požurila pozvati pomoć. No, medvjedica ju je oborila udarcem šape po leđima. Ožiljci od tog udarca ostali su joj i do danas. Naposljetku je ipak uspjela pobjeći i pozvati pomoć dok se medvjedica "pozabavila" Natalijom. Zakopala ju je te ju kasnije odlučila premjestiti na skrovitije mjesto. Natalija se očajnički branila, pokušavajući se uhvatiti za granje. No, povremeno je gubila svijest.
"Znala sam da ću umrijeti, ali nisam se htjela tek tako predati. Ona me zakopava, a ja vidim i čujem kako me žvače. Dok me je kidala, molila sam se", ispričala je.
Medvjedica je zakopala do glave
Lovci su stigli 40 minuta kasnije. pronašli su Nataliju zahvaljujući psu koji je počeo lajati čim je vidio ljude. Preživjela je vjerojatno samo zato što joj medvjedica nije zakopala glavu, pa je mogla disati. Ostala je bez skalpa, a noge su joj bile izgrižene do kostiju.
"Lubanja mi je bila ogoljena, sva u krvi i prašini. Liječnici su mi kasnije rekli da nisu znali kako da počnu, od čega da krenu. Sjećam se kako su mi sjekli odjeću, a medicinska sestra je rekla: 'Na njoj nema mjesta koje nije povrijeđeno'", prisjeća se Natalija kojoj su liječinici mjesecima skidali trake kože i krpali je tamo gdje je nije bilo dovoljno.
Danas se Natalija psihički i fizički oporavlja. Čula je od drugih ljudi kako medvjedi sve češće obilaze vrtove i dvorišta. Na periferiju grada u kojem živi nakon tog dana više nikad nije otišla.
