Čitav odjel Hitnog prijema zagrebačke zarazne bolnice, zajedno s dnevnom bolnicom, posljednja dva tjedna smješten je u kontejnere.
Javili su to RTL-ovoj Potrazi zgroženi pacijenti. Čekaonicu predstavlja nekoliko stolaca ispod dva suncobrana, a nužda se obavlja u kemijskom zahodu.
Ni sestrama ni liječnicima nije lako raditi u takvim uvjetima, a zašto hitni odjel Klinike Fran Mihaljević izgleda kao ratna bolnica?
"Jako sam se iznenadio i zbunilo me... Ulazim unutra i sad meni ono, kao da sam u nekom horor filmu, postapokaliptičnom filmu – u kontejnerima hitna", kaže Ivica Šušković.
Ivica je prošli vikend na hitnu dovezao suprugu koja je danima imala visoku temperaturu. "Čovjek ne zna je l' bi se smijal ili bi se plakal. Na kraju svega si misliš ok, bilo je sunce taj dan, valjda ima negdje mjesto gdje se možemo skloniti od sunca i je, imaju oni suncobrane i sve", kazao je.
Ispod suncobrana srećom, kaže, nisu dugo čekali. Na liječnike i sestre nemaju pritužbi, ali im je bilo nevjerojatno da i krv i urin i sve druge pretrage, pa čak i ručak, budući da je supruga ostala na promatranju, obavljaju u ovakvim uvjetima.
"Sve u kontejneru, s tim da kad je doktor napisao nalaz morao je ići u zgradu gore, iznad svih tih kontejnera, isprintati taj nalaz i donijeti ga opet nama. Pitam sestru kak vi to izdržavate, a veli ovak još nekak još je, ali kad je kiša padala to je bil kaos", prepričava.
Zgroženi su pacijenti, ali i neki zaposlenici Zarazne. Pred kamere nisu htjeli, ali tvrde nam – ovo se nije smjelo dogoditi.
"Bojim se da bi se tu mogle događat i neke komplikacije koje su se mogle izbjeći i zato ovim putem to i upozoravamo da ne bi poslije opet pisali na žalost o nekoj smrtnosti koja se mogla izbjeći ili da je na žalost netko umro čekajući prijem", govori Jasna Karačić, predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
"I sami znate - ako u svojoj kući nešto renovirate, sveobuhvatno, ne može vam biti baš komocija onako kao što je niti možete utjecati do kraja na majstore ni do kraja na rokove, a ni na svoju obitelj koja nije uvijek najsretnija s time što se događa", kaže ravnateljica Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" Alemka Markotić.
Ravnateljica klinike Fran Mihaljević spremno je stala pred kamere i pojasnila nam što se dogodilo. Napokon su srušili zgradu stare hitne stradalu u potresu i krenuli u obnovu zgrade pokraj.
Ostale zgrade, sve osim laboratorija, starije su od 100 godina i u njih, kaže, nije bilo moguće smjestiti odjel Hitne pomoći i dnevnu bolnicu. "Mogu reći da neki ljudi, kolege, govore da su uređeniji ovi kontejneri nego nažalost ove stare kućice koje su stare i preko 100 godina koje vidite u koje smještamo bolesnike", kazala je Markotić.
Vidljivo je to i iz fotografija koje su pacijenti objavljivali dok su dolazili u staru zgradu hitne. Činjenica jest da je kompletna klinika odavno bila za obnovu, i prije štete koju je prouzročio potres.
"Ne postoje savršena rješenja, postoje praktična rješenja koja su manje ili više dobra. Na 109 tisuća pregleda imali smo doslovno 15 primjedbi od bolesnika na organizaciju, smještaj i to od toga su bile dvije primjedbe na 109 tisuća što se tiče smještaja u kontejnerima", kazala je.
Jedno od rješenja mogla je biti i modularna bolnica, vrijednosti 34 milijuna kuna, koju je Vlada, prije deset dana, pristala financirati. Niknut će ovdje na parkingu, imat će 52 ležaja i trebala bi biti gotova početkom iduće godine. Nejasno je zašto se s rušenjem hitne nije pričekalo do tad.
"Neke stvari su se jednostavno poklopile, neke su kasnile, nije bilo moguće jer imamo rokove koji su vezani sa sredstvima iz Europske komisije i koje moramo u određenom razdoblju potrošiti", kaže Markotić.
Pa se sad potrošilo gotovo 400 tisuća kuna na ovo privremeno rješenje.
"Čekaonica pod suncobranom, još uvijek su vremenske prilike takve da to mogu podnijeti. Ovdje se rješava natkrivanje. Za većinu visokoinflektivnih izolacija se očekuju da budu kemijski toaleti, čak i u smještajnim kapacitetima, tako da što se tiče samog širenja zaraze sve je po pravilima, a sad je l' nekome neugodno jer mora iz kontejnera izaći do Toi Toi vjerujem da je", kazuje ravnateljica.
Kaže profesorica Markotić – već dvije godine radi se u šatorima i kontejnerima. Dijelom zbog potresa, dijelom zbog pandemije.
"Je li ministarstvo moglo naći neko rješenja da vas negdje drugdje izmjeste? Pa ne na žalost da postoje takvi smještajni kapaciteti onda se možda neke stvari ne bi ni gradile u hrvatskom zdravstvu 16,39 a mogu reći, da budem iskrena, nije baš da ostale institucije koje imaju i kronične bolesnike, imunosuprimirane i tako dalje baš si sad žele zaraznu", dodaje.
"Sve je to lijepo dok je lijepo vrijeme, a sad zamislite sad zimu. Netko dođe s 41 temperaturom, vani recimo minus 5, puše hladni vjetar i mora vani čekati", kaže Šušković.
"Zaista se pitam tko može dati dozvolu za tako nešto da prijem pacijenata bude gotovo na ulici", govori Karačić.
Bolje i jeftinije od ovog, tvrde, nisu mogli. I baš to je slika hrvatskog zdravstva. Puno improvizacije i nada da ćemo, kad nam zatreba, doći u dobre ruke. I u dobar kontejner.
