24 sata dnevno, 365 dana u godini oni su uvijek tu. Od početka godine u 450 akcija spasili su više od 500 ljudi. Stručni, hrabri, dobro opremljeni i što je najzanimljivije - svi su volonteri. HGSS-ovci ulaze na terene koje drugi ne mogu niti zamisliti. Riskiraju svoje i spašavaju tuđe živote. Često moraju reagirati i na lažne uzbune, ali i zbog neopreznih turista koji po stijenama šeću - u japankama.
Potraga je dva dana provela u dežurstvu s
ekipama na Biokovu i Paklenici. Svjedočili smo herojskom
spašavanju, ali i dobili snimke njihovih najvećih i najopasnijih
akcija.
Ubrzo nakon što smo stigli u Makarsku, dežurna ekipa dobiva poziv
u pomoć. Ovaj put ne od Centra 112, već od lokalne udruge za
zaštitu životinja.
Nije važno spašavaju li čovjeka ili životinju
"Imamo dojavu da se u jednom pelješkom objektu nalazi pas ili psi i idemo kroz tunel iza Gvozda. Probat ćemo to danas odraditi, da te pse izvučemo", riječi su Stipe Bušelića iz GSS-a Makarska s kojim smo krenuli u akciju.
Mještani su čuli lajanje iz duboke jame u koju se ne smiju spustiti bez opreme. Bilo da spašavaju životinju ili čovjeka, HGSS-ovci svaku akciju shvaćaju ozbiljno.
"Imamo problem, pas je živ i vjerojatno je kujica koja ima štence, ne dopušta nam da priđemo blizu pa sad moramo vidjeti s veterinarskom inspekcijom. Zamolit ćemo momka ili nekoga odavde da baci malo hrane, stavi u vrećicu da ima za sutra", govori Ante Kukavica iz GSS-a Makarska.
Napravili su sve što su mogli. Ostavili su hranu i odlučili akciju nastaviti sljedeći dan, odmah ujutro. Većina njihovih akcija događa se na Biokovu. Od početka godine imali su ukupno 15 velikih akcija.
Prije desetak dana, Antonio i Ante su u manje od 24 sata spasili čak šestero ljudi. Najčešće spašavaju zalutale planinare. Prisjećaju se jedne od najtežih akcija u kojoj su lani sudjelovala 24 spasioca.
"Krenuli smo na više staza da bi čovjeka, na kraju jedna ekipa našla oko devet sati", govori Ante Kukavica. Dulje od 5 sati spuštali su ga na sigurno.
"Nosili smo ga na nosilima, a akcija je bila toliko teška da smo na kraju to nosilo morali baciti", govori Ante.
Puno lažnih uzbuna
Gomilu vremena troše na lažne uzbune. Do 10 puta na godinu na teren izađu uzalud, a nedavno su u jednoj takvoj potrazi proveli čak 12 sati. Netko je s Biokova uređajem signalizirao da treba pomoć.
"Došli smo na tu lokaciju i nije bilo ničega. Centar za potrage spašavanja na moru nas zove, zove nas isti takav centar iz Italije, zove nas kontrola zračnog prostora. Znači svi smo bili u jednoj nedoumici o čemu se radi. Da bi na kraju nazvali HAKOM, oni su došli sa specijaliziranim vozilom i na kraju smo taj uređaj našli u Tučepima, u osobnoj kući. Došlo je do toga da je netko to aktivirao igrajući se s tim i tako je cijeli dan trajala ta agonija", govori Ante.
Kad ne spašavaju ljude, često spašavaju životinje. Antonio je u GSS-u od svoje 18., Ante već 10 godina, a Stipe više od polovice života.
"Žena mi kaže: 'Ti voliš planinu više nego mene.' Rekao sam joj: 'Slušaj, ja sam s planinom od 1979., a s tobom od 1987.'", govori Stipe.
Kao i svi GSS-ovci, slobodne dane i godišnje odmore provode - spašavajući ljude.
"Išli smo spremati neki ručak, peku i tako, i ja u biti ostao bez peke. Kolege, supruga i prijatelji su to lijepo sve smazali, a ja sam jednostavno pokupio sidro i - u akciju. Znači kad je poziv u akciju,, nema kalkuliranja mogu ili ne mogu", prisjetio se jedne akcije Stipe.
Isto i na Paklenici
GSS na Paklenici, baš kao i u Makarskoj, dežura 24 sata na dan. Tijekom našeg druženja bio je prekrasan dan i u nacionalnom parku bila je gužva. Mnogi su na stijenu stigli - u japankama.
"Japanke same po sebi nisu problem. Ne postoje Česi u japankama, ali postoji problem neopremljenih ljudi koji kreću u brdo bez vode, bez rasvjete", kaže Jana Mijailović iz GSS-a Paklenica.
"Izađeš gore na vrh Anića kuka i ti si na 712 metara nadmorske visine. Ti si tu vodu popio u prvih 200 metara uspona i što poslije? Ali oni forsiraju. Gore nema vode pa onda dehidriraju. Čovjek postane dezorijentiran, nema pojma gdje je, ne zna nazvati 112. Kad dođemo do njega, on ne zna reći ni ime i prezime", govori Ferdinand Petešić iz GSS-a Paklenica.
Spašavaju podjednako i penjače i šetače. U prosjeku njih oko 45 na godinu u kojoj park posjeti 150.000 ljudi.
"Znači gore u smjeru sjeverni, Sjeverno Rebro, imali smo upravo tu akciju gdje je unesrećeni imao jedan impozantan let od 20 metara i slomio je lubanju. Konop koji mu se omotao oko noge i koji ga je ustvari zaustavio mu je slomio nogu. Nas dvije koje smo taj dan bile dežurne, Jelena, Anika i ja prve smo uspjele doći od njega, dati mu prvu pomoć, pregledati ga. Na sreću helikopter je uspio, iako je to stvarno bila situacija u kojoj sam ja s obzirom na nekoliko drugih intervencija koje smo imali sumnjala da ćemo uspjeti odraditi jer je bio jako uski prostor", kaže Jana.
U akcijama upotrebljavaju i helikoptere
GSS-ove ekipe četrdesetak puta na godinu u akcijama se služe i helikopterima. Pomoć koju su dobivali od države i lokalnih vlasti dosad nije bila dovoljna ni da se pokriju troškovi. Najviše se izdvaja za opremu i akcije, a na volontersku vojsku od čak 1000 ljudi gotovo ništa. No to im kažu, ne smeta.
"Meni nikakav novac ne može biti motiv za ovaj posao. Jednostavno, radimo to zato što to volimo i to se ne može platiti", govori Ante.
"Mislim da bilo tko od nas koji se bavimo ovime nije sposoban sjediti doma i slušati na vijestima da je netko u nevolji, a ne doći i ne pomoći mu", kaže Jana.
"Svoje slobodno vrijeme dajemo za opće dobro, dajemo zajednici da bismo svojim vještinama i znanjima spašavali ljude", govori Stipe.
Spasili više od 500 ljudi
Samo u ovoj godini spasili su više od 500 ljudi. No događa se i da akcija ne uspije. Prije 5 godina na području Biokova mladom se Poljaku izgubio svaki trag.
"Svaki dan smo očekivali da će ga netko pronaći. Dosta ljudi se kreće Biokovom od lovaca, alpinista", prisjetio se Ante. 40 spasilaca među kojima je i sam bio, potražni timovi sa psima, dronovi, pripadnici MUP-a i vatrogasci tragali su za Poljakom mjesecima.
"Tri godine nakon toga, prilikom obilaska nekih penjačkih smjerova, uočili smo ruksak. Onda smo znali o čemu se radi, tu negdje mora postojati kostur i pronašli smo ga. Sretni smo da smo ga barem uspjeli vratiti obitelji da ga dostojno pokopaju", kaže Antonio.
"Najteže je svakom spasiocu i svakom od nas kad nađeš tijelo. Jednostavno si svjestan toga da neće uvijek sve lijepo završiti i da ćemo u crnoj vreći nekog spuštati niz planinu, ali prihvatiš to, to je dio života i moraš biti spreman na to. Ako nemaš dovoljno srca i hrabrosti za takvo što, nemoj ići, nemoj obući ovu crvenu majicu i nemoj biti dio ove priče", govori Ferdinand.
Prije nekoliko dana na službeni e-mail stiglo im je pismo zahvale Poljakove majke na obljetnicu dana kada su pronašli njegovo tijelo. "Ona tada obilježava dan njegove smrti jer se ne zna točno kada je zapravo nastradao", kaže Antonio.
Dostupni 24 sata na dan
Dostupni su 24 sata na dan, 365 dana u godini, u pripravnosti su čak 8 milijuna sati, odrade stotine akcija na području cijele Hrvatske. Po danu i noći, u planini i na moru, svuda su prisutni.
"Nismo nikakvi superheroji. Mi smo normalni ljudi koji jednostavno - nisu sebični. Nikakvi novci i nikakva nagrada ne može nadomjestiti ono što se dobiva spašavanjem, osjećaj u duši kad napravimo sve što je u našoj moći", govori Stipe.
"Kad se jednom pristupi, pravi član tu nikad ne razmišlja o odlasku. Ja ću tu provest cijeli svoj život, najvjerojatnije", kaže Ante.
"Isti smo kao i svi drugi, mi smo obični ljudi. Možda smo, eto, spremniji pomoći drugima, a mislim da nekako moramo kao društvosvi više težiti tome da nije neobično, da mi nismo iznimke i da nije neobično da čovjek čovjeku želi pomoći", govori Jana.
