Stara tvornica usred grada ili u ovom slučaju - usred zgrada. Nije to za Zagreb neobičan prizor, ali zgrada o kojoj pišemo je malo posebnija od ostalih. Pod nosom je gradonačelniku.
Iako se možda čini da mu, derutna kakva jest, kvari pogled, može se zapravo reći da ga štiti od pogleda u tuđi prozor koji bi na njezinu mjestu niknuo da bivšatvornica svijeća Iskra nije postala zaštićena industrijska baština.
"Ta zgrada je arhitektonski zanimljiva, unutra ima puno tih starih postrojenja, kotlova, nekakvih ventila, cijevi i tako. Arhitektonski je vrijedna čuvanja, ne vidim zašto se ne bi sačuvalo, ali uz uvjet da se točno zna što će se s njom napraviti i uz uvjet da postoje financijske mogućnosti da se to ostvari. Problem je kod nas to što obnova ovakvih zgrada jako puno košta i nisam sigurna bi li to nama trebao biti prioritet", kaže Suzana Dobrić Žaja, arhitektica.
Nije na odmet reći, Bandić je penthouse u Bužanovoj kupio 2006. Cijelo novo naselje nicalo je tih godina oko njegove zgrade. Investitor koji je ondje gradio bio je vlasnik i parcele na kojoj je tvornica. Ali dvije godine poslije, 500 kvadrata tvornice i nešto više od tisuću kvadrata parcele proglašeno je zaštićenom industrijskom baštinom. Investitor je tako nije mogao ni srušiti ni ondje nešto graditi pa ju je, prema zakonu, ponudio Gradu koji je imao pravo prvokupa.
"Ova cijena od 8,5 milijuna kuna za koju je taj objekt kupljen skupa sa zemljištem je zapravo tek jedan mali uvod u sve ono što bi trebalo platiti da se ta zgrada privede nekoj svojoj konačnoj namjeni", dodaje Dobrić Žaja.
A konačna namjena je trebala biti – knjižnica. Tako je tvrdio gradonačelnik, no već dvije godine otkad je kupljena ne događa se ništa.
"Ono što je grad trebao napraviti trebao ju je konzervirati, znači da je trebao napraviti nekakve minimalne radove zaštite, da se zatvore prozori da se počupa ovo raslinje koje nju uništava, da se ona sačuva za neki trenutak kad će možda biti bolje financijske mogućnosti za obnovu međutim od toga ništa nije napravljeno. Jedino što je tu napravljeno - plaćeno je nekakvo čišćenje od 20.000 kuna da se uopće može unutra pristupiti da se može napraviti arhitektonski snimak", napominje Dobrić Žaja.
I zato mnogi sumnjaju u prave razloge kupnje ove devastirane tvornice.
"Očito da ne bi netko drugi to kupio i izgradio zgradu pa da on više nema pogled na taj dio Zagreba. Znači spriječio je da se nešto u njegovom susjedstvu ne bi dogodilo, na račun građana grada Zagreba", tvrdi Renato Petek, zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.
"Pa sad ne znam dal' je to doista tako, ali činjenica je kad malo prošećete Bužanovom vidite i da je komunalni standard nešto drugačiji, da nešto drugačije izgledaju kontejneri za otpad i vjerujem da se gradska poduzeća i gradska uprava, da posebno kad nešto dođe s adrese iz Bužanove ulice, da s posebnom pozornošću to promatraju", navodi Tomislav Tomašević, zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.
Tvornicu je, ponavljamo, Grad kupio prije dvije godine. Godinu prije kupnje, Grad je donio trogodišnju razvojnu strategiju Zagreba. U njoj je 15 projekata, bar šest ovakvih, ali znatno većih industrijskih baština koje bi do kraja ove godine trebalo bar krenuti revitalizirati. Iskra nije u strategiji, a na nju je već otišlo više od 8,5 milijuna kuna.
Koji kilometar dalje nalazi se tvornica Gredelj, 350.000 kvadrata površine, na rubu centra metropole. Za lakše razumijevanje – to vam je oko 50 nogometnih igrališta. Bez ijednog gledatelja, odnosno radnika već desetljećima. Zjapi prazno, propada i spomene se jedino uoči lokalnih izbora.
"Postoji srebro grada Zagreba, srebro grada Zagreba vam je bivša tvornica Gredelj. To je savršeni potencijal, ali o tom potencijalu ja već pričam 20 godina, netko je već pričao prije ja čak sam pobornik, ako ne znaš što ćeš napraviti ili ćeš napraviti krivo – bolje da ne napraviš", rekla je Anka Mrak-Taritaš, zastupnica u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.
A plan je, prema strategiji, bio da će se do ove godine nešto pokrenuti. No, još nisu riješeni ni imovinsko-pravni odnosi.
"Bilo je niz vrsnih arhitekata koji žive i rade vani koji su nudili različite projekte različite scenarije za Gredelj, nudili su scenarije koji su bili u Nizozemskoj, scenarije koje vi morate prilagoditi svojim uvjetima i svojim načinima koji su odlični, ali znate da je tu uvijek ključno pitanje di su tu prijatelji, kumovi i sve zajedno i tu priča prestaje", dodaje Mrak-Taritaš.
A priča, iako se čini nevjerojatno skupa, Grad uopće ne mora toliko koštati. Naime, postoje investitori koji već desetljećima diljem Europe ovakve industrijske komplekse pretvaraju u kulturne, stambene, poslovne prostore čuvajući sve dijelove zaštićene kao baštinu.
"Nije ideja da grad Zagreb iskešira u jednom času veliku količinu novca, nego je ideja da osmislite projekt da apsolutno znate sve elemente tog projekta i da jedanput krenete to nuditi", pojasnila je Mrak-Taritaš.
Ali ne nudimo. Samo gledamo kako propada i iz godine u godinu plaćamo snimke, elaborate, studije. Sve to što se do sad napravilo - ne znamo koliko je koštalo jer nam iz Grada na to pitanje nisu odgovorili. Poslali su nam trošak tek za tri od 14 stavki koje su odrađene ili bi trebale bit odrađene do kraja ove godine. Pa tako znamo da je, primjerice samo na javnu tribinu i program potrošeno 227.500 kuna, a na izradu programa za provedbu natječaja 70.000 kuna. Ukupan iznos – nepoznat.
Čak 15 strateških projekata
Malo dalje, pred nosom gradske uprave - oronuli Paromlin. Sutra će vjerojatno nedostajati još koji zid, krov, kat jer Paromlin sustavno, ponekim požarom i potresom sve više propada.
"Mi smo imali neke natječaje za osmišljavanje ovog prostora i to je prošlo već puno puno godina od kad su oni završeni. Mi smo čak tražili na nekim odborima kad smo imali prilike diskutirati, dajte nam neke detalje što se zbiva na području Zagrepčanke, na području ovom gdje se sada nalazimo, rekli su da na nekim dijelovima još nisu raščišćeni imovinsko - pravni odnosi i to je obično isprika koju najčešće čujemo u gradu Zagrebu", izrekao je Petek.
I Paromlin je jedan od 15 strateških projekata. Lani je Grad platio gotovo 700.000 kuna samo za projektni natječaj za arhitektonsko rješenje. Glavnu nagradu odnijelo je ovo rješenje. Plan je ovdje smjestiti Gradsku knjižnicu koja je sad rasuta na nekoliko adresa i plaća podstanarstvo.
"U gradu Zagrebu se provodi i raspisuje veliki broj javnih arhitektonskih natječaja, zapravo su najčešće ti natječaji samo pokriće da bi se mahalo tim nekim nazovi projektima u predizborno vrijeme i puno natječaja koji su provedeni i za koje su podijeljene nagrade zapravo nikad nije ostvareno", kazala je Dobrić Žaja.
Gredelj, Paromlin, blok Badel, Zagrepčanka... Dug je popis zapuštene imovine koju Grad Zagreb drži na popisu strateških projekata koji godinama čekaju da ih netko napokon stavi u funkciju. Koliko je milijuna već potrošeno na zdanja koja se i dalje urušavaju i kako se Grad odnosi prema stotinama tisuća metara četvornih vrijednog zemljišta - u prilogu Marijane Čikić.
