O Nacionalnoj dječjoj bolnici obećanja slušamo 30 godina. Nema
ministra zdravstva koji je nije obećao, ali Milan
Kujundžić mogao bi biti taj koji će obećanje i
ispuniti.
Nemojte se prerano veseliti, gradnja nije počela, niti će uskoro,
još se ne zna ni hoće li bolnica biti u Blatu, gdje već odavno
stoji devastirana i nikad dovršena Sveučilišna bolnica.
Ali, napravljen je prvi korak, potpisan je Sporazum o studiji izvedivosti. Studija bi kroz godinu dana trebala dati odgovor na pitanje može li se ruševina u Blatu renovirati ili bolnicu treba graditi iznova i hoće li to biti na istom mjestu.
No, s obzirom na to koliko puta su ministri prije vas obećavali gradnju bolnice a nije se ništa dogodilo lako je moguće da tako bude i ovaj put.
"Nadam se da ovaj put neće biti tako. Svih ovih godina, prvenstveno zbog rata, nekako se nije poklopilo izvesti to po planu. Ali, sad prelazimo s riječi na djela", otkrio je ministar Kujundžić.
Kao što je rečeno, prvi korak je napravljen i sad je pitanje kad bi mogla početi gradnja nove bolnice ili nadogradnja postojeće u Blatu.
"Kanimo je financirati iz EU fondova pa će proces biti usporen, sama izrada studije će trajati godinu dana pa bi sama gradnja mogla početi za dvije godine. U svijetu se bolnice takvog tipa grade tri do pet godina."
Samo će izrada studije koštati 42 milijuna kuna, od čega većinu plaća Europska unija i procjene iz prošlosti procjenjivale su da bi cijelokupna izgradnja mogla koštati stotine milijuna...
"Iz studije izvodivosti to ne znamo, ali znamo cijene bolnica kako se kreću u svijetu, od 50 do 60 milijuna eura i još toliko za opremanje. Ukupno, oko 120 milijuna eura."
U novoj bolnici trebalo bi biti smješteno i rodilište, što znači da će se neka zatvoriti. U tom se kontekstu spominju rodilišta na Merkuru i Svetomduhu...
"Nacionalna dječja bolnica je prva faza onoga što trebamo napraviti i što je prije četrdesetak godina i liječnicima i građanima Zagreba bilo jasno, da su zgrade u Zagrebu, kad govorimo o bolnicama, prošlo vrijeme... Nažalost, rat je to zaustavio. Dakle, prvo treba napraviti nacionalnudječju bolnicu i u nju preseliti Klaićevu i dijelove drugih dječjih bolnica, a potom i Sveučilišnu. Bit će to veliki dobitak u svakom smislu, stručnom, medicinskom i financijskom. Kamo sreće da smo to sve mogli napraviti i prije", otkrio je Kujundžić pa naveo da je neminovno zatvoriti neka rodilišta.
Zagrebačko naselje Blato punih 35 godina je čekalo izgradnju velike nacionalne dječje bolnice koja bi kapacitetom trebala biti triput veća od sadašnje Dječje bolnice u Klaićevoj. Devastirani kompleks gotovo četiri desetljeća zjapio je prazan, no uskoro bi trebali započeti radovi za početak financirani s oko 125 milijuna kuna iz državnog proračuna.
Studija može pokazati da se na mjestu Sveučilišne bolnice ne može izgraditi bolnica, što znači da bi se trebalo pronaći alternativnomjesto u Zagrebu za izgradnju. No, postojećem objektu u Blatu potom treba pronaći namjenu.
"Osim lokacije u Blatu, studija će analizirati i druge lokacije. Vjerujem da će se pokazati da je lokacija odlična. Vjerojatno ono što je projektirano prije 40 godina neće biti pogodno za suvremenu bolnicu, ali zgrada može biti iskorištena za kampus, medicinski fakultet, škole, hotel i druge sadržaje..."
Ministar u posljednje vrijeme nije suočen samo s pitanjima nove dječje bolnice već i gorućim problemima kao Zakon o pobačaju, za koji još nije poznato kad bi mogao biti gotov.
"Imamo radno tijele koje analizira iskustva iz svijeta, a kad će biti pokrenuta procedura to ne mogu reći", rekaoje ministar i osvrnuo se na priziv savjesti u bolnicama:
"Ne možemo ukidati demokratske tekovine, priziv savjesti je dio te tekovine i ljudsko pravo svakog pojedinca. Uređeno je da ako nitko u bolnicama to ne radi, dovode se djelatnici koji se ne pozivaju na priziv savjesti."
Ipak, postoji problem iz Dubrovnika, o pobačaju koji se radio na živo.
"Ne postoje dokazi o tome", zaključio je ministar i za kraj se osvrnuo na slučaj Milijana Brkića te naglasio da to ne može komentirati.
