Stanovnici Starog Sela u Posedarju užasnuti prepričavaju kako je izgledao dan koji im ne ide iz glave. 18. ožujka 2018. bili su uvjereni da će ostati bez krova nad glavom. Kada je počela kiša, bujična poplava koju je uzrokovala, odnijela je dio obale u more.
„Meni je dijete samo ostalo u kući, moglo je poginuti. Ja sam preletjela te stepenice jer kad ti odroni krenu, vi to ne možete zamisliti... I od tog dana mi klizimo svaki put kad kiša pada. Mi ne spavamo, voda izvire na sve strane, podrumi nam budu puni vode, stavljamo pumpe, ovo više nije dječja igra“, požalila se Andrea Klavsa, stanovnica Posedarja.
„Zemlja je padala, more je bilo žuto, stravično za gledati, muž i ja smo se spustili na plažu prvi, jedino što sam utrčala u kuću spremiti dokumente ako bude trebalo bježati, a kuća ako bude klizila, neka klizi“, prisjetila se Dijana Dežmalj iz Posedrja.
Stanje obale najbolje se vidi s mora, kaže nam Josip Klavsa. On i supruga ovamo su se doselili prije 13 godina kad su kupili kuću na kredit u švicarskim francima.
„Razmišljamo o prodaji, prije dva-tri dana smo supruga i ja razgovarali o tome. Rekli smo, kad smo kupili, ne daj bože, da se moramo odavde iseliti“, ispričao je Josip Klavsa.
Klavse nisu jedini koji razmišljaju o prodaji.
„Gospođa iz Belgije je kupila ovu kuću, dovela je i statičare i građevinare da vide i rekli su joj na kraju da je najjeftinije da sruše objekt jer je kuća sva ispucala od podzemnih voda i od kretanja zemlje i ona je došla do te faze da se kuća sruši i da se teren proda“, rekao je Ivan Klanac, općinski vijećnik u Posedarju.
Na klizištu se nalazi 50-ak kuća. Svaka veća kiša stanovnicima ulijeva strah da će se u sljedećem odronu naći i oni i njihove kuće.
„Sramota je da kad pada kiša, mi gledamo kroz prozor je li jaka ili slaba, hoćemo li odletjeti u more ili nećemo odletjeti u more“, nastavio je Klanac.
„Odonda nam je jedino vremenska prognoza ono što gledamo na televiziji. Ako znamo da će kiša, mi strahujemo hoćemo li se ujutro dočekati na istome mjestu ili ćemo se naći u moru“, rekla je Dijana Džemalj.
Potporni zid u dužini od 400 metara, jedino je što može zadržati dalji odron zemlje.
„Sveukupni potez tog potpornog zida je oko 400 metara, imamo prvu fazu, taj projekt 139 metara i on košta tri milijuna i petsto tisuća kuna, a druga faza od 239 metara je procijenjena na 13 i pol milijuna kuna, sveukupno 17 milijuna. Taj milijun i pol koji je odobren je prvi dio faze“, rekao je Klanac.
Odobrenih milijun i pol kuna koje načelnik spominje, odnosi se samo na 50-ak metara zida, jedan dio prve faze izgradnje koji su Hrvatske vode pristale sufinancirati s 900.000 kuna. Kako će dalje, u općini ne znaju.
„Općina je u teškoj situaciji, dosta dugova vraćamo, trenutno mi taj novac nemamo. Bez pomoći države nema šanse da mi to realiziramo, a svakim danom je stanje sve gore, sa svakom kišom situacija je drastičnija. Svi smo zabrinuti! Ali ako ima volje, mislim da nije problem skupiti novac, puno više novca troši se na druge, nebitne stvari…“, rekao je Klanac.
Ipak, otkud će namaknuti ostali dio sredstava zasad je nepoznanica.
„Pitali smo Ministarstvo zaštite okoliša, regionalnog razvoja, turizma, Hrvatske vode, Županiju… i dobili odbijenicu. Zadnji je bio čovjek iz Ministarstva pomorstva, prometa i veza, vidio je da je situacija kritična i sada čekamo njihov odgovor“ – ispričao je Klanac.
Ministarstvu prometa i veza obratili su se jer sumnjaju da su upravo radovi koje su Hrvatske ceste izvodile dok su gradile novi ulaz u Posedarje uzrok slijevanja velikih količina vode baš u ove dvije ulice.
„Evo tu vam se nalazi upojni bunar. Bageri su iskopali tri kamiona materijala, zemlje, natrpali su tri kamiona kamena, to su poravnali i spojili cijevi okolo sa ceste, i kad se pokupi voda koja padne na cestu, ona dođe u upojni bunar, on se za deset minuta napuni i onda izbije slap i sva voda nadire prema kućama. Činjenica je da se situacija pogoršala otkad su završili ulaz u Posedarje“, rekao je Klanac.
Do zaključenja ovog priloga iz Hrvatskih cesta nisu odgovorili na naš upit o odronu zemlje u Posedarju. No, iz Ministarstva prometa i veza objasnili su nam da su na zajedničkom sastanku predstavnicima općine objasnili da odroni nisu odgovornost Hrvatskih cesta. Provedena rekonstrukcija raskrižja na državnoj cesti ne može imati utjecaja na odrone jer se radilo o rekonstrukciji postojećeg raskrižja na velikoj udaljenosti od obale. Ujedno, na istom sastanku spomenuto je kako Općina Posedarje nema uređen sustav oborinske i fekalne kanalizacije. Mještani nisu zadovoljni takvim objašnjenjem.
„Toliku količinu vode zemlja ne može upiti, ona nosi sve pred sobom. To je problem o kojem govorimo već godinama, tu su kuće postojale godinama, to se nikad nije događalo prije, tu je najstarija crkva u vodi, mi nismo imali problema dok nije napravljena autocesta, otkad je napravljena autocesta, mi smo u problemima“, objasnio je Klanac.
Prošle godine mještani su sami skupili novac kako bi nasuli pristupni put za kamione i bagere koji bi trebali graditi potporni zid. Općina je put ponovno popravila ove godine, no gradnja zida nikako ne počinje.
„Ima nas branitelja, tu smo od prvog dana, a sad opet rat. Mi imamo strpljenja, obavještavamo javnost, borimo se dvije godine, radimo sve što možemo, ali povući ćemo drastične mjere jer ovo ne može ići unedogled! Samo nas lažu, delegacije obećavaju, a sutra se maknu i nitko više ne spominje ništa. I naš župan je tu bio, obećao je da će do sljedeće sezone sve biti riješeno, nitko ga više nije vidio. Ali, žurilo im se u Obrovac kad je bila hrana, proslava Dana, svima se žuri tamo da ih televizija snima. Zašto nije proglašena elementarna nepogoda, ne znam, ali možda bi se tako mogao naći neki novac. To je pitanje za župana“, objasnio je Klanac.
Iz Ureda župana obećali su nam pisani odgovor, ali i priliku da župana upitamo zašto nije održao obećanje. Do emitiranja priloga iz njegova Ureda više se nitko nije javio.
„Ako se dogodi tragedija, ako koja kuća klizne u more, onda će se tražiti krivac, a moglo se sve to spriječiti i može se spriječiti, treba samo malo dobre volje“, zaključio je Klanac.
„Nekog molimo, apeliramo, milijun puta ćemo ponoviti: svi mi tražimo da nam se napravi taj zid jer količina vode je nezamisliva, svaki put su odroni sve gori i gori“, kaže je Andrea Klavsa, stanovnica Posedarja.
Nove pukotine na zidovima kuća znak su da zemlja ne miruje, a spremna na najgore, gospođa Danka se spakirala.
„Mi smo pripremili kofer i neke najnužnije stvari, imamo i dokumente pa kad se kuća počne tresti, mi moramo otići, auto nam je uvijek parkiran na izlazu!“ – rekla je gospođa Danka Bolić.
Alternativa je - propadanje u more. Cijena spasa ovih ljudi i njihovih kuća je 17 milijuna kuna, toliko stoji potporni zid. Zasad niti jedna nadležna institucija u Hrvatskoj ne pokazuje interes da im ga osigura.
