"Našao se na krivom mjestu u krivo vrijeme."
Tim je riječima policija majci 18-godišnjeg Domagoja Radića opisala što se dogodilo.
Nakon noćnog izlaska u Virovitici svjedočio je sukobu dviju skupina i u jednom trenutku primio snažan udarac. Pao je na tlo, udario glavom i više mu nije bilo spasa.
Devet dana poslije je preminuo.
Vijest o njegovoj smrti sve je šokirala, ali i još jednom ukazala da taj kraj ima ozbiljan problem s nasiljem. Jer, iako najgori, ovo je samo posljednji u nizu krvavih obračuna mladića iz dviju skupina koje ni policija ni gradske vlasti u Virovitici i Slatini godinama ne mogu riješiti.
"Očekuješ svaku večer da će nazvati da dođem po njega, očekuješ korake njegove. Nije bilo ni spavanja ni jela ni ništa. Pripreme za sahranu, sve dok nisam došla na groblje, vidjela lijes i shvatila što je. Da je to to, da je gotovo", govori nam majka preminulog Domagoja, Maja Radić Kajzer.
Bio je to trenutak u kojem se Maja iz Budrovca Lukačkog kraj Virovitice suočila s bolnom činjenicom da njezinog 18-godišnjeg sina Domagoja više nema. On je žrtva još jednog u nizu krvavih sukoba između starosjedilačke mladeži i one doseljenih Hrvatska s Kosova.
"Subota, pripremao se za izlazak, sve je normalno bilo i vesel je bio. I ranije su se svi spremali pošto sve do ponoći radi. Da bi otišli oko 19...", govori.
Domagoj je otišao s prijateljima u jedan od dva narodnjačka kluba u središtu Virovitice. U istom klubu te posljednje listopadske subote našlo se i društvo njegovih vršnjaka iz obližnjeg mjesta Đulovac, koje je kao i Voćin uz još brojna bilogorska sela naseljen Hrvatima iz kosovske Letnice. Oko ponoći je došlo do sukoba između grupe Virovitičana i Đulovćana. Navodno su domaći mladići u klubu počeli vrijeđati mladića i djevojku iz Đulovca, nazivajući ih pogrdnim imenima. Sukob dvojice mladića nakon zatvaranja kluba u ponoć, nastavio se vani.
"Rekli su da se on našao na krivom mjestu u krivo vrijeme"
"Kad smo otišli pitati na policiju rekli su da se on našao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Počeli su se svi sakupljati vani da vide što se dešava i Domagoj kakav je bio morao je i on ići vidjeti. Onda mu je pobjegao ovaj što ga je vrijeđao i u nekom naletu je lupio Domagoja. Da je šaka i lakat bio u pitanju. To je ono što smo čuli od policije", kaže majka preminulog Domagoja.
Da je uistinu bilo tako - potvrdili su nam i u policiji. 23-godišnji Antun Đonović boksački je nokautirao Domagoja koji je pao na pločnik i udario glavom i ostao ležati bez svijesti. Da Đonović zna udarati može se vidjeti i na snimci s njegovog profila na društvenoj mreži gdje trenira boks.
"Oko 1, pola 2 su me zvali. Njegovi kolege i kolegice pitati je li Domagoj dobro. Ujutro te probude i pitaju nit znaš gdje, šta kako. Niti išta znam. Onda sam nazvala kolegu koji je izašao s njim da bi mi rekli da je on u nesvijesti i da je na hitnoj", kaže majka Maja Radić Kajzer.
Maja je otišla u virovitičku bolnicu na hitni prijem. Doznala je da Domagoj ima tešku ozljedu glave i da će ga prevesti na operaciju u Kliničku bolnicu u Osijeku. Operiran je, nije dolazio svijesti, ne reagira na podražaje. Majka je iz dana u dan živjela samo za pozive iz bolnice. Ovaj događaj potresao je Viroviticu. Nešto takvo se ne pamti. Gradonačelnik Virovitice Ivica Kirin odmah je sazvao savjet za građansku prevenciju koji je među ostalima sastavljen i od predstavnika policije i ravnatelja gradskih škola.
"Ono što smo danas zaključili da prvo svi trebamo krenuti od kućnog odgoja. Da moramo razgovarati sa svojom djecom što znači nasilje. Bilo kojeg oblika. Jer svjesni smo da nasilje nije samo fizičko već se nasilje provodi i na društvenim mrežama i tamo se oni organiziraju. Druga stvar je da sve institucije, od vrtića, osnovnih i srednjih škola da educiramo djecu da je nasilje štetno, ne samo za pojedinca i da može završiti tragično", poručio je gradonačelnik Virovitice Ivica Kirin.
I majka preminulog Domagoja, ali i gradonačelnik Kirin prst upiru prema policiji. Mišljenja su da oni mogu puno više napraviti kako bi se ovakvi tragični događaji u budućnosti spriječili.
"Jedino da se u vrijeme zatvaranja klubova njih par šeće tamo. A ne da love onog djedicu koji je išao sebi po pivo u dućan pa da ga kazne što nema osobnu ili je li netko prešao gdje nije zebra", ističe majka.
"Policija mora maksimalno iskoristiti zakonske ovlasti represivnim načinom prema onima koji su ponavljači kaznenih dijela. Oni koji učestalo krše zakon moraju biti najstrože kažnjeni. Time šaljemo poruku drugim zlostavljačima ili nasilnicima", dodaje gradonačelnik Virovitice.
Što rade – objasnili su nam u policiji.
"Mogu istaknuti kako PU Virovitičko - podravska kontinuirano provodi određene mjere i radnje, svakodnevno obilazi ugostiteljske objekte naše županije gdje uočava određene skupine osoba koje bi se mogle dovesti u vezu s počinjenjima dijela iz domene javnog reda i mira", kaže glasnogovornik PU Virovitičko – podravske Josip Štajhudar.
Policija tvrdi da obilazi, građani i naši sugovornici upozoravaju očito ne dovoljno i ne na pravi način. Obračuni između mladeži Hrvata doseljenika s Kosova i starosjedilaca u ovoj županiji prečesto pune stranice crne kronike. U zadnje tri godine bilježimo uz ovaj još dva ozbiljnija okršaja između tih skupina u Slatini. U rujnu 2017. domaći maloljetni mladić, već tada dobro poznat policiji, nožem je izbo šestoricu mladića iz obližnjeg Voćina, također naseljenog došljacima s Kosova. Da nasilje rađa novo nasilje potvrđuje i događaj koji je uslijedio nakon ovog nasilnog čina Dine Ajdinovića, kada je prebijen Danijel Relatić dok je konobario u jednom klubu u Slatini. Zbog tih situacija do sada su - pred zgradom slatinske policije - prosvjedovali i jedni i drugi. Rijetko će se oko nečega složiti, ali da ih policija ne štiti jednoglasna je ocjena.
Socijalna radnica iz Garešnice Andreja Mihatović za temu diplomskog rada odabrala je integraciju kosovskih Hrvata u mjestu Đulovac. Jedinstven je to znanstveni materijal koji može dati odgovor na pitanje gdje su korijeni ovih sukoba.
"Glavni problemi na koje su nailazili kosovski Hrvati po dolasku u Đulovac su jezična barijera i getoizacija. Jezična barijera bila je glavni problem ulaska odraslih na tržište rada, zbog čega je bila velika nezaposlenost, mladima je otežavala adaptaciju u škole, a bila je onemogućena komunikacija s lokalnim stanovništvom", ističe socijalna radnica Andreja Mihatović.
Letničani su u ranije spomenuta bilogorska mjesta došli posljednjeg dana srpnja 1992. Useljeni su u razrušene kuće izbjeglih građana srpske nacionalnosti. Do početka ovoga tisućljeća bili su prepušteni sami sebi i o njima su brinule samo humanitarne organizacije. Obnova je krenula tek 2000. Zbog svega ih je domicilno stanovništvo gledalo kao neradnike koji žive na tuđoj grbači. Predrasude postoje i danas.
"Kosovski Hrvati se i dan danas suočavaju s predrasudama i stigmama. Nazivaju ih pogrdnim imenima da su šiptari", tvrdi Andreja Mihatović.
Sve ranije navedeno dio je uzroka brojnih nasilnih obračuna u tom kraju, pa i onog posljednjeg. Devet dana od udarca u glavu Domagoj je preminuo u Virovitičkoj bolnici.
"Negdje 15 do 8 opet je mobitel zazvonio. Znala sam što će mi reći. Doktor se javio i rekao je da je preminuo. Onda sve stane", kaže majka.
Obitelj Đonović bila je na Domagojevoj sahrani
Virovitičani, Domagojeva obitelj i prijatelji pale svijeće na mjestu pogibije i danas, skoro mjesec dana nakon tragedije. Svi se slažu da ovi krvavi obračuni trebaju prestati i ne žele krivnju svaliti samo na jednu stranu.
"S obzirom da se među mladima u kuloarima stigmatizira određena skupina ljudi s određenog područja. Ja sam protiv stigmatizacije bilo koga jer to izaziva podijeljenost u društvu, netrpeljivost i pritajenu mržnju koja će ponovno izazvati eskalaciju nasilja", kaže Kirin.
Obitelj Đonović bila je na Domagojevoj sahrani. Njegovim roditeljima se nisu obraćali, no kako nam je rekla Domagojeva majka Maja, ako će im nešto značiti dobrodošli su. I oni kao i svi naši sugovornici smatraju da obračuni moraju prestati i da se mora naći zajednički jezik i model za suživot. Ne učini li se tako, samo je pitanje dana kada će se ovakva tragedija ponoviti.
